Sudsko vijeće haškog Tribunala odbilo je zahtjev odbrane Jovice Stanišića za odlaganje suđenja zbog nalaza psihijatra da je on u "teškoj depresiji".
Vijeće predsedavajućeg Alfonsa Orija (Alphons Orie) odučilo je da se proces nastavi iskazom prvog svjedoka optužbe, a zasjedanje je zatim zatvoreno za javnost.
Stanišić koji ima hronične bolesti organa za varenje (paučitis) i depresiju, ni danas nije bio u sudnici, a odbio je da suđenje prati iz pritvora u Sheveningenu, preko video-veze.
Bivši načelnik Službe državne bezbjednosti Srbije, Stanišić je optužen za zločine nad nesrbima u Hrvatskoj i BiH 1991-95. godine, zajedno sa svojim tadašnjim pomoćnikom Frankom Simatovićem, zvanim Frenki.
Zahtjev za odlaganje procesa, Stanišićev branilac Hert-Jan Knops (Gert-Jan Knoops) zasnovao je na nalazu sudski postavljenog psihijatra Jozefa De Mana da je Stanišić i dalje u "teškoj depresiji" i da "svoj život ne smatra vrijednim življenja".
"Nemamo drugog izbora nego da, u svjetlu tih nalaza, zatražimo odlaganje suđenja... Optuženi koji razmišlja o samoubistvu, teško može biti smatran sposobnim da učestvuje u procesu", rekao je Knops.
Po njegovim riječima, Stanišićevo psihičko stanje dovodi u pitanje i položaj branilaca i njihovu sposobnost da ga brane, budući da ne dobijaju uputstva.
Tužiteljka Doris Bremajer-Mec (Brehmeier-Metz) usprotivila se odlaganju procesa, citirajući nalaze iz istog izvještaja psihijatra De Mana o tome da "nema poremećaja" u Stanišićevom rasuđivanju, misaonom toku i percepciji.
Kao dokaz za tvrdnju da Stanišić nastoji da manipuliše ljekarima i sudom, tužiteljka je citirala izvod iz izvještaja psihijatra da je Stanišić u pritvoru snimljen kako na donje očne kapke nanosi neku materiju, vjerovatno pepeo cigareta.
Bremajer-Mec je sugerisala da je Stanišić tako simulirao znake umora, na koji se pozivao prilikom razgovora sa psihijatrom.
Stanišićeva odbrana uzvratila je da taj snimak može biti i dokaz Stanišićevog "čudnog ponašanja", odnosno simptom psihičkog oboljenja.
Predsjedavajući sudija Ori upitao je branioce da li su u proteklih godinu dana vidjeli bilo koji izvještaj ljekara u kojem je izričito ocijenjeno da Stanišić nije sposoban da mu se sudi.
Branilac Vejn Džordaš (Wayne Jordash) odgovorio je da takvo pitanje ljekarima i psihijatrima nije ni bilo postavljeno, primjetivši da su njihovi izvještaji stoga "dvosmisleni".
Odbacujući zahtjev za odlaganje, sudija Ori je rekao da će naknadno saopštiti obrazloženje te odluke.
Stanišić (58) i Simatović (59) optuženi su, u četiri tačke, za zločine protiv čovječnosti - progon, ubistva, deportaciju i prisilno premještanje, a jedna tačka optužnice im na teret stavlja kršenje zakona i običaja ratovanja - ubistvo, u Hrvatskoj i BiH 1991-95.
Suđenje pred Tribunalom je, po drugi put, počelo 9. juna, u odsustvu Stanišića, pošto je sudsko vijeće utvrdilo da nema medicinskih razloga na osnovu kojih bi se moglo zaključiti da on nije u stanju da prisustvuje u sudnici ili da proces prati preko video-veze.
Po ranijoj odluci sudskog vijeća, rasprave će se, zbog Stanišićeve bolesti, održavati samo dvaput nedjeljno, a optuženi će biti pod stalnom ljekarskom kontrolom.
Tribunal je krajem aprila 2008. godine pokušao da započne suđenje Stanišiću i Simatoviću, ali je taj proces ubrzo poništen jer Stanišić nije bio u stanju da u sudnici prisustvuje pretresu.
Odlukom apelacionog vijeća koje je prihvatilo Stanišićevu žalbu na početak suđenja u njegovom odsustvu, Stanišić i Simatović su, krajem juna 2008. godine, pušteni na privremenu slobodu u Srbiji, a Stanišić da bi se liječio na beogradskoj VMA.
Sredinom aprila ove godine, novopostavljeno sudsko veće predsjedavajućeg Orija je zakazalo početak novog suđenja, ocijenivši da Stanišić može učestvovati u postupku pod prilagođenim uslovima.
Poštujući nalog sudija, Stanišić i Simatović vratili su se 4. maja u pritvor u Sheveningenu.
Stanišića i Simatovića uhapsile su vlasti Srbije tokom operacije Sablja poslije ubistva premijera Zorana Đinđića, 12. marta 2003. godine. Stanišić je prebačen u Hag 11. juna, a Simatović 30. maja te godine.
U prvom pojavljivanju pred sudijom, obojica su izjavila da nisu krivi.
Stanišić i Simatović su prvi put na privremenoj slobodi bili od decembra 2004. do februara 2008. godine.
(Beta/MONDO)