Tabla sa natpisom da su srpski vojnici oslobodili Budvu, koja je postavljena 1931. godine biće uklonjena jer “ono što na njoj piše ne odgovara istorijskim činjenicama”, javljaju podgorički mediji.
Izvor: MONDO/Predrag Vujić
Ljesar kaže da će tabla ipak biti uklonjena po drugom osnovu.
"Imamo pravo da delujemo po Zakonu o zaštiti kulturnih dobara. Kroz projekat o revalorizaciji Starog grada tretiraćemo ovo kulturno dobro i sve ono što nije kulturni sloj i ne odgovara istorijskim činjenicama, a što degradira to kulturno dobro, biće uklonjeno", rekla je Ljesar.
Napominje da iznosi lični stav kao stručnjak i da ta ploča ne može da bude tretirana kao kulturni sloj.
"Kulturni sloj nije spomen obeležje, već ono o čemu priča to spomen obeležje. Spomen obležje je u stvari 24-satni saobraćajac koji upućuje kojim putem treba ići. Ovaj saobraćajac iznad ulaznih vrata u Budvi nije dobar i izaziva kolaps u saobraćaju", objašnjava Lidija Ljesar.
Spomen- ploča je postavljena 1931. godine iznad Veljih vrata na ulazu u Stari grad, a Komisija za podizanje spomen obeležja Ministarstva kulture konstatovala je da ono što na njoj stoji ne odgovara istorijskim činjenicama.
Nalaz je dostavila Opštini Budva koja jedina po Zakonu o podizanju spomen obeležja može inicirati uklanjanje sporne ploče. To je prošle godine tražila Liberalna partija.
Na ploči, postavljenoj ispod Venecijanskog lava, uklesane su reči:
"Na uspomenu dolaska hrabre pobedonosne srpske vojske koja posle junačkih pobeda oslobodi Budvu na Mitrovdan 8. novembra 1918. postavlja Opština Budva".
Iznad tog napisa uklesane su reči Petra Drugog Petrovića Njegoša da "pokolenja dela sude".
Ljesareva ukazuje da 8. novembra 1918. Austro-ugarska nije postojala, a članice tadašnje Austro-ugarske monarhije su nedeljama pre toga proglasile nezavisnost u svojim parlamentima.
"Tog 8. novembra nije bilo oslobađanja Budve. Negde ne čudi činjenica što je ploča postavljena 1931, a ne odmah 1918. godine. Ako smo mentalitet kakav jesmo, pa volimo odmah ordenje i znamenje da dajemo, tadašnja vlast je vrlo spretno znala da to spomen obeležje ne bi 1918. godine pilo vodu. Ali, isto tako imamo jedan mentalitetski problem - brzo zaboravljamo i brzo usvajamo novo, pa je tako spomen obeležje 1931. prošlo među Budvanima".
Ljesareva kaže da bi se, na primer, kulturnim slojem smatrao da je na mestu spomen- ploče bio grb Karađorđevića jer to ima istorijskog utemeljenja.
Projekat revalorizacije kulturnih dobara, čiji je Ljesar autor, okupio je 250 stručnjaka koji su radili u 50 timova. Jedan tim se bavio Starim gradom pod mentorstvom Ljesareve, te evidentirao sve ono što je devalvirano.
U Opštini Budva ne postoji spremnost za pokretanje inicijative za ukanjanje spomen ploče zbog, kako je rečeno Vijestima letnje sezone i mogućeg efekta koje bi to imalo na okruženje i dolazak sprskih gostiju.