Najpoznatiji član organizacije koja i danas pomaže bivšim pripadnicima Hitlerovog režima jeste Gudrun Burvic, ćerka Hajnriha Himlera.
Na prvi pogled teško je povjerovati: u Njemačkoj, 65 godina poslije okončanja Drugog svjetskog rata, još postoji i djeluje organizacija koja pomaže bivšim nacistima, piše "Politika".
Njeno ime je "Tiha pomoć", njen najpoznatiji – i najznačajniji član je Gudrun Burvic (1929). u današnjim neonacističkim krugovima poznata i slavljena zbog djevojačkog prezimena – Himler.
Gudrun Himler ćerka je Hajnriha Himlera, zloglasnog zapovjednika SS trupa i šefa tajne državne policije (Gestapo), jednog od najmoćnijih ljudi u Hitlerovom nacističkom režimu. "Pipi", kako je Himler zvao ćerku, siva je eminencija "Tihe pomoći" i prava je "nacistička princeza".
U Njemačkoj je postojanje i djelovanje "Tihe pomoći" dugo gurano u drugi plan – neki kažu i namjerno – i tek povremeno bi se u medijima ljevičarske orijentacije pojavila poneka informacija ili analiza o djelovanju ove organizacije.
Kada se tome doda da je "Tiha pomoć" bila tema u svega nekoliko knjiga, jasno je da je organizacija za pomoć nacistima uspjela da ostane daleko od očiju javnosti.
Ova "skrivalica" traje i danas. Kada je krajem novembra objavljena informacija o smrti nacističkog zločinca Samuela Kunca – čovjeka koji je na listi deset najtraženijih nacističkih ratnih zločinaca Centra "Simon Vizental" bio na trećem mjestu – mediji su, samo na trenutak, prozborili nešto i o "Tihoj pomoći".
S razlogom: "Tiha pomoć" godinama je finansijski pomagala Kuncu koji je osumnjičen za saučesništvo u likvidaciji više od 400.000 Jevreja u nacističkom koncentracionom logoru Belzec (kod Lublina) u Poljskoj.
Tim povodom, na primjer, list "Džerulazem post" (Jerusalem Post) je početkom decembra objavio informaciju da je njemačka Socijaldemokratska partija zatražila od vlasti da preispita djelovanje "humanitarne" organizacije "Tiha pomoć".
Ne samo zbog njenog pomaganja bivšim nacistima – među njima je bilo ratnih zločinaca – već i današnje aktivnosti koja se može opisati kao pomaganje neonacističkim grupicama u Njemačkoj. Zvanične njemačke vlasti dosad nisu odgovorile na ovaj zahtjev socijaldemokrata.
"Tiha pomoć" osnovana je, prema zvaničnim podacima, 17. oktobra 1951. godine kao organizacija za pomoć njemačkim ratnim zarobljenicima i internircima.
Za predsjednicu udruženja izabrana je princeza Helen Elizabet od Izenburga (1900–1974). I prije zvaničnog osnivanja, međutim, pomoć nacistima i ratnim zločincima dobro je funkcionisala, a najveći dio "ekipe" koja je tada radila pristupio je kasnije "Tihoj pomoći".
Gudrun Burvic (Himler) od početka je bila među perjanicama "Tihe pomoći", zbog porodičnih korijena izuzetno cjenjena i poštovana.
Njena riječ bila je presudna kada se odlučivalo da li će neko dobiti pomoć. A "Tiha pomoć" imala je izuzetno bogate fondove iz kojih su, na primjer, novčanu pomoć dobijali i takvi zlikovci kakvi su Klaus Barbi ili Erih Pribke.
Prema nezvaničnim procjenama, "Tiha pomoć" ima danas svega četrdesetak članova, ali ovaj podatak nikako ne treba da zavara.
Postoje stotine – možda i hiljade – simpatizera i donatora dubokog džepa koji bogatim prilozima pomažu rad ove organizacije.
Prema informacijama njemačkih medija, "nacistička princeza" Gudrun Burvic, ćerka Hajnriha Himlera, danas živi u jednom domu za stara lica u Minhenu, piše "Politika".
(MONDO)
