Laslo Polgar otac sestara Polgar, koje su dugo godina uspješno igrale šah i očaravale sve postavši prvakinje svijeta, javno je izjavio da će njegova djeca, koja su tek trebala da se rode, postati svjetski šampioni, i dokazao da je u pravu.
Kada su se Laslo Polgar i njegova djevojka Klara vjenčali 19. aprila 1967. godine, u mađarskom gradiću Đenđešu, a zvanice na njih bacale konfete, niko nije bio svjestan da prisustvuje početku jednog od najdrskijih ljudskih eksperimenata.
Šezdesetih godina prošlog vijeka, kada je Polgar razmišljao o svom eksperimentu, njegove su ideje doživljavane kao do te mjere vanvremenske da mu je jedan lokalni političar rekao da ide kod psihijatra da ga „izliječi od zabluda“. To se dešavalo u Mađarskoj, na vrhuncu hladnog rata, kada se radikalizam ma koje vrste doživljavao ne kao ekscentričnost, već kao subverzivna djelatnost.
Polgar, obrazovni psiholog, bio je jedan od zagovornika primene teorije ekspertize. On je napisao radove koji objašnjavaju njegove ideje i razgovarao o njima sa kolegama u školi u kojoj je radio kao nastavnik matematike. Čak se zauzimao kod lokalnih vlasti da se akcenat stavi na rad a ne na talenat, i tvrdio da bi to moglo da transformiše obrazovni sistem ako dobije zeleno svetlo.
Shvativši da je jedini način da dokaže svoju teoriju taj da je isproba na sopstvenoj djeci, počeo je da se dopisuje sa više mladih dama, u potrazi za suprugom, a među njima je bila i mlada Ukrajinka Klara.
"Njegova pisma su bila prepuna strasti dok je objašnjavao svoje teorije o tome kako stvoriti djecu sa sposobnostima na svjetskom nivou“, priča Klara, nježna dama, savršena suprotnost svome suprugu.
„Kao i mnogi u to doba, mislila sam da je lud. Ali smo se dogovorili da se vidimo.“
Kada su se upoznali, snaga njegovih argumenata i šarmu su joj postali neodoljivi, i složila se da učestvuje u njegovom hrabrom eksperimentu.
Žužana, njihovo prvo dijete, rođena je 19. aprila 1969. godine, a Polgar je proveo sate pokušavajući da se odluči u kom smjeru bi mogao da je odgaja.
„Trebalo mi je da Žužanin uspjeh bude dramatičan, da niko ne dovodi u pitanje autentičnost. To je bio jedini način da uverim ljude da su njihove ideje o izuzetnosti bile pogrešne. A onda mi je sinulo: šah! Zašto šah? Jer je objektivan“, kaže Polgar.
„Kada bih obučavao dijete da bude umjetnik ili romanopisac, ljudi bi mogli da raspravljaju da li je svjetska klasa ili nije. Šah ima objektivni sistem ocjenjivanja zasnovan na učinku, tako da ništa nije moglo da se dovede u sumnju.“
Čitao je koliko god je mogao o pedagogiji šaha. Žužanu je školovao kod kuće, a šahu je posvetio mnogo sati dnevno čak i prije njenog četvrtog rođendana. Uradio je to veselo, i pravio predstavu od ove igre, pa se vremenom ona uhvatila na udicu. Do petog rođendana, već je stotine sati provela vježbajući i posvećujući se šahu.
Nekoliko mjeseci kasnije, Polgar je prijavio na lokalno takmičenje. Bila je tako mala, da se jedva vidjela iza stola na kome su bile šahovske table, a njeni takmaci i njihovi roditelji su je sa zanimanjem posmatrali dok bi sjedala da odigra partiju, očima snimala tablu i ručicama pomjerala figure.
"Skoro sve djevojčice koje su se kvalifikovale u moju grupu imale su osam godina ili su bile još starije", sjeća se Žužana, privlačna i samouvjerena četrdesetogodišnjakinja koja sada živi u Njujorku.
„Tada nisam bila svjesna važnosti tog događaja u mom životu. Meni je to bila samo još jedna partija. Pobjeđivala sam partiju za partijom i moj konačni rezultat bio je 10 – 0. Činjenica da je tako mlada djevojčica pobijedila na šampionatu već je sama po sebi bila senzacija, ali to što sam pobijedila u svim partijama još je više fasciniralo ondašnji svijet.“
Klara se drugi put porodila 2. novembra 1974. godine, i rodila kćerku Sofiju, a 23. jula 1976. godine i treću, Judit. Čim su mogle da puze, Judit i Sofija su prišle do vrata sobe za šah u njihovom stanu, virile kroz staklo i gledale kako otac pokazuje poteze Žužani.
Čeznule su da se uključe, ali Polgar nije htio da krenu prerano. Umjesto toga im je u majušne ručice stavljao figure da osjete teksturu i oblike. Tek kada su napunile pet godina, krenuo je sa njihovom obukom.
„Provodile smo mnogo sati za tablom, ali to nam nije izgledalo kao obaveza jer smo to voljele“, kaže Judit. „Nisu nas tjerali. Šah nas je fascinirao“, rekla je Sofija.
Kada su postale adolescentkinje, ove tri sestre su već sakupile i više od deset hiljada sati specijalizovane prakse, što je mnogo više od drugih žena u istoriji šaha. Ovako su prošle:
Žužana
Avgusta mjeseca 1981. godine, kada je napunila dvanaest godina, Žužana je osvojila titulu prvakinje svijeta za djevojčice ispod šesnaest godina. Nepune dvije godine kasnije, jula 1984. godine, postala je najbolja šahistkinja na svijetu.
Januara 1991, postala je prva šahistkinja koja je dosegla status velemajstora. Do kraja karijere osvojila je svjetski šampionat za žene četiri puta i pet šahovskih olimpijada i ostala jedina osoba u istoriji, bilo muška, bilo ženska, koja je osvojila Trostruku krunu (brzi, blic i klasični svjetski šampionat).
Žužana je takođe bila pionir uprkos ogromnim preprekama koje su joj postavljali šahovski organi. Naime, bilo joj je zabranjeno da igra na Svjetskom šampionatu (za muškarce) 1986. godine iako se kvalifikovala. Na kraju je utrla put ženama koje sada mogu da se takmiče na najprestižnijim svjetskim događajima.
Sada vodi šahovski centar u Njujorku.
Sofija
Godine 1980, kada je imala pet godina, Sofija je osvojila mađarski šampionat za djevojčice mlađe od jedanaest godina. Poslije je osvojila zlatnu medalju na takmičenju za djevojčice ispod četrnaest godina 1986, kao i brojne druge zlatne medalje na šahovskim olimpijadama i drugim prestižnim šampionatima.
Ali, njeno najveće dostignuće bilo je „Čudo u Rimu“, gdje je pobijedila osam partija protiv mnogih najvećih šahista, uključujući i Aleksandra Černjina, Semjona Palatnika i Jurija Razuvajeva. Jedan šahovski ekspert je napisao sljedeće:
„Šanse da pobijedi protiv tako moćnih protivnika mora da su milijardu prema jedan“. Irski šahista Kevin O’Konel je ocijenio njenu igru kao pet najvećih partija koje je neko odigrao, bio on muško ili žensko. Udala se za šahistu Jonu Kosašvilija 1999. godine i preselila se u Izrael, gdje žive sa svoje dvoje djece. Pomaže da se vodi šahovski vebsajt i priznata je slikarka.
Judit
Nakon niza oborenih rekorda u ranim tinejdžerskim godinama, Judit je pobijedila na svjetskom šampionatu za mlađe od dvanaest godina u Rumuniji, 1988. godine. Bilo je to prvi put da je neka djevojčica osvojila sveukupni (otvoren i za muškarce i za žene) svjetski šampionat.
Tri godine kasnije, 1991, kada je imala petnaest godina i četiri mjeseca, postala je najmlađi velemajstor (i u muškoj i u ženskoj kategoriji) u istoriji šaha. Iste godine je, takođe, osvojila mađarski šampionat porazivši u finalu velemajstora Tibora Tolnaija.
Ona je svjetska šahistkinja broj jedan već više od deset godina ako se izuzme kratak period kada je ispala sa liste zbog neaktivnosti kada je rodila prvog sina 2004. godine (da bi je na vrhu liste smijenila starija sestra Žužana).
Tokom karijere, pobijeđivala je skoro svakog vrhunskog igrača na svijetu, uključujući Garija Kasparova, Anatolija Karpova i Višvanatana Ananda. Ona se na svjetskom nivou smatra za najbolju šahistkinju svih vremena.
Ponuda milijardera
Dvije godine nakon što je Žužana Polgar postala prvi velemajstor, njenom ocu Laslu su ponudili novi izazov. Jop van Osterom, holandski milijarder i šahovski sponzor, pokušao je da ga uvjeri da usvoji tri dječaka iz zemalja u razvoju da vidi može li da ponovi rezultate koje je ostvario sa trima kćerima.
Polgar je odmah prihvatio izazov, ali ga je spriječila, što je donekle čudno, Klara, njegova inače smirena supruga. Nije da je bila pesimista u vezi sa tim da li će biti uspješan, već jednostavno nije imala energije da sprovede još jedan eksperiment.
„Prvi put sam mislila da će biti dovoljno da se dokaže teorija“, rekla je.
(MONDO/detinjarije)