OVA EVROPSKA ZEMLJA JE U HAOSU! PAO ČOVJEK OD "TEFLONA": Ono što slijedi moglo bi da promijeni cijeli kontinent

Pad vlade u Holandiji zbog njene politike prema izbjeglicama istakao je važnost migrantskog pitanja.

Izvor: Tatiana Popova/Shutterstock

Zaustavljanje desnice je sve veći problem za vodeće evropske političare, kaže NIT. Pad vlade Marka Rutea istakao je sve polarizovaniju debatu u Evropi o tome kako upravljati migrantskom krizom, sa hiljadama ljudi koji rizikuju svoje živote pokušavajući da dođu do blagostanja, analizira Voks.

Sada nema toliko izbjeglica kao 2015. godine, ali politički je situacija osjetljivija, sa ratom u Ukrajini i sve većom nesigurnošću Evropljana zbog inflacije i snažnog rasta troškova života. Holandski premijer Mark Rute je kasno u petak objavio da vlada pada zbog "nepomirljivih razlika u imigracionoj politici". On je u subotu podnio pismenu ostavku iz vlade kralju Vilemu Aleksandru, koji se upravo iz tog razloga vratio sa porodičnog odmora u Grčkoj. Pitanje spajanja porodice je kontroverzno: ako daju azil sinu ili ćerki, da li će dozvoliti roditeljima, možda supružnicima i djeci, da im se pridruže?

Sukob u krhkoj četvoročlanoj koaliciji izbio je ove nedjelje kada je Rute zatražio da se ograniči ulazak djece koja traže azil već u Holandiji: oni će imati pravo da se prijave tek poslije dvije godine. Hrišćanska unija i liberalni D66 to nisu htjeli da prihvate. Zašto je Rute uopšte tražio tako radikalan zaokret u politici prema izbjeglicama? Holandija je nekada bila uzor u ljudskim pravima, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka najvelikodušnije je otvorila vrata ratnim izbjeglicama i pružila im utočište. 

Mark Rute je holandski premijer 13 godina, ovo je njegova četvrta vlada koju je uspio da sastavi poslije deset mjeseci pregovora koji su trajali manje od 18 mjeseci, piše Gardijan. Ruteov desno-liberalni VVD, lijevo-liberalni D66, Hrišćansko-demokratska partija CDA i manja Hrišćanska unija sjedili su u vladi.

Holandska imigraciona politika je već stroža od politike mnogih evropskih zemalja, ali nedavno povećanje migracije iz zemalja kao što su Tunis i Pakistan ponovo je pokrenulo debatu o politici migracija širom Evrope. Zahtjevi za azil u Holandiji povećani su za trećinu prošle godine, pa su neki upozoravali da bi ih do kraja godine moglo biti više od 70.000, najviše od 2015. godine, kada je milion sirijskih i drugih izbjeglica otišlo iz Turske u Evropu. Prema drugim procjenama, ove godine će broj tražilaca azila biti 45.000, što je otprilike isto koliko i prošle godine kada je cijela EU zabilježila veliki porast. Holandija je četvrta najbogatija nacija u EU, ali broj izbjeglica koje prihvata je prosjek EU.

Novi izbori u Holandiji očekuju se na jesen, a stara vlada će do tada ostati u tehničkom mandatu. Holandsku vladu već su potresli lokalni izbori u martu, kada je desničarski populistički Pokret poljoprivrednika-građana (BBB) odnio ubjedljivu pobjedu, osvojivši glasove farmera ogorčenih ekološkim mjerama za smanjenje emisije azota, koje zahtjevaju smanjenje u broju stoke. Očekuje se da će desničarski populistički BBB ponoviti uspjeh na parlamentarnim izborima. U novembru se očekuju izbori, a nakon toga, najvjerovatnije, još jedno mukotrpno formiranje vladajuće koalicije.

Holanđane muče visoke kirije i nedostatak stanova, veliki skok cijena gasa i inflacija. U ovoj situaciji, lako je okriviti strane migrante i, posebno, tražioce azila. Prošle godine, Holandiju je pogodila procjena humanitarnih organizacija o veoma lošim uslovima za smještaj izbjeglica. Rute je to želio da popravi smanjenjem broja novih migranata, ali nije uspio. Najavljujući ostavku, među problemima oko kojih vlada nije mogla da se dogovori, naveo je smještaj azilanata, poslije nedavnih rezova u sistemu i opšte nestašice stanova. Iako je Rute rekao da nijedna stranka nije sama odgovorna za pad vlade, Gardijan piše da ga neki okrivljuju zato što je njegova stranka insistirala na strožijem pristupu spajanju porodica tražilaca azila, u zamjenu za podršku zakonu o distribuciji izbjeglice ravnomjerno među opštinama.

Gert Vilders, lider antiimigrantske Partije za slobodu, već je započeo kampanju, a Karolin van der Plas, liderka novog populističkog Pokreta građanskih poljoprivrednika, najavila je ulazak u bitku. "Pritisak izbjeglica utiče na političku situaciju u zemljama poput Austrije, Njemačke, Francuske i Španije. I ne samo tamo. Takođe će vjerovatno dominirati izbornom kampanjom u Holandiji. Evropi su potrebni radnici, potrebni su joj mladi ljudi, ali ne želi ilegalne imigrante, one druge boje kože koji dolaze čamcima i preskaču žice. Stranke krajnje desnice svuda dobijaju podršku po ovom pitanju. Mi smo stranka koja može da obezbijedi vladajuću većinu kako bi značajno ograničila protok azilanata", rekao je Gert Vilders. Lider holandske antiimigracione Partije slobode podržao je Ruteovu prvu manjinsku vladu prije 13 godina, ali ju je i srušio. Sada je oduševljen: napisao je na Tviteru da će pad vlade Holandiju učiniti "ponovo prelijepom zemljom, sa manje azilanata i kriminala, više novca i stanovanja za sopstveni narod“.

Mark Rute je evropski lider sa najdužim stažom od Viktora Orbana, izuzetno vješt u postizanju kompromisa, tako da je zaradio nadimak "teflon“, navodi NIT. Mjesecima je pregovarao o paketu mjera za smanjenje priliva novih migranata. Gardijan navodi da je bilo razgovora da se uspostave dvije klase tražilaca azila – oni koji bježe od rata i oni koji traže utočište od progona i da se smanji broj članova porodica koje smiju da dovedu.

Njujork tajms ističe da je Ruteova odluka da sruši vladu, a ne da napravi kompromis, označila novu fazu u evropskoj migracionoj politici. Stranke krajnje desnice, ojačane nedavnim izborima, dominiraju debatom o migracijama, manipulišući strahom od nestanka nacionalnog identiteta. Neočekivano Ruteovo insistiranje na neobično oštrom zaokretu prema izbjeglicama analitičari tumače upravo kao manevar da se spriječi još veći odliv glasova udesno. Isti problem ima sve veći uticaj širom Evrope, u sjenci inflacije i rastućih troškova života, rastuće nesigurnosti koja proističe iz ruske invazije na Ukrajinu i sve većeg broja tražilaca azila.

Od vrhunca sirijske izbjegličke krize 2015. godine, Italija, Njemačka i Francuska, kao i manje evropske zemlje, doživjele su uspon političkih partija krajnje desnice koje su preoblikovale političku sliku svojih zemalja.Tako je u Italiji daleko -desno Mateo Salvini postao je ključna politička ličnost, Marin Le Pen je prošlog proljeća opasno prijetila Emanuelu Makronu u trci za predsjednika Republike. Viktor Orban je pojačao svoju antiimigrantsku retoriku i tako postao vodeći glas u globalnom identitarnom pokretu, piše NIT, sa velikim brojem sljedbenika među američkom desnicom. Konačno, Angela Merkel je, uprkos velikoj popularnosti, morala da napusti mjesto šefa njemačke vlade upravo zbog oštrih kritika zbog puštanja miliona izbjeglica 2015. godine, zbog čega je njen CDU izgubio dio birača koji su prešli na krajnju desnicu. AfD. Ali ljudi koji dolaze u EU sada se suočavaju sa značajno drugačijim političkim i društvenim kontekstom od onih koji su stigli 2015. godine, analizira NIT. Evropska desnica, iako kontroliše samo nekoliko zemalja poput Mađarske i Italije, ima veći uticaj nego prethodnih godina.

Izuzetno je iznenađujuće što se koalicija raspala zbog ove teme, rekao je za NIT politikolog sa Univerziteta u Amsterdamu Marsel Hanegraf. Broj izbjeglica koji bi zatražili da im se pridruže članovi porodice toliko je mali da to ne bi značajno uticalo na ukupan broj izbjeglica u zemlji, ističe holandski stručnjak za migracije. Ono što se desilo jeste da je Rute, poznat kao majstor konsenzusa, sada odlučio da pitanje migracije iskoristi za postizanje političkih poena, što ranije nije činio.

Mark Rute se evropskoj javnosti predstavio kao uporni zagovornik obuzdavanja migracija u EU, ali ne na način ekstremne desnice. Nedavno je pratio predsjednicu Evropske komisije Ursulu fon der Lajen i italijansku Đorđu Meloni na putu za Tunis, gdje su vlastima ponudili milijardu evra za pomoć u zaustavljanju priliva migranata u Evropu. Izbjeglice iz Malija, izložene islamističkom nasilju, kao i iz ratom razorenog Sudana, Obale Slonovače, Čada, Gvineje i Senegala našle su utočište u Tunisu. Optužujući ih za nasilje i zločin, vlasti u Tunisu su pokrenule rasistički napad na crne afričke migrante umjesto da dopuste humanitarnim organizacijama da im pomognu, prenio je Rojters.

Broj zahtjeva za azil u EU naglo je opao u 2020. zbog epidemije koronavirusa. U 2019. izdato je tri miliona boravišnih dozvola, što je palo na 2,3 miliona u 2020. ali se vratilo na 2,9 miliona 2021. godine. Broj onih koji u EU dolaze bez viza, često uz pomoć švercera ljudi, povećan je za 66 odsto u 2022. u odnosu na prethodnu godinu, saopštila je Evropska komisija. Tome treba dodati četiri miliona Ukrajinaca koji su do kraja maja ove godine dobili izbjeglički status u EU. Imigracija iz Maroka, Tunisa i Pakistana je porasla, a ljudi i dalje bježe od rata i terora u Siriji i Avganistanu. Ali to se ne može porediti sa 2015, kada je rekordnih 1,3 miliona ljudi zatražilo azil u Evropi, što je otprilike duplo više od prethodnog rekorda od pada Sovjetskog Saveza.

(MONDO)