U Oslu će sutra biti saopšteno ko je dobitnik ovogodišnje Nobelove nagrade za mir.
Među glavnim kandidatima su Bjelorus Aleš Beljacki, Ruskinja Svetlana Ganuškina, ruska grupa za ljudska prava Memorijal, Avganistanka Sima Samar Kubanka Joani Sančes i Amerikanac Džin Šarp.
Beljacki je vodeći borac za ljudska prava u Bjelorusiji, gdje iz zatvora nastavlja neumorno da vodi bitku s režimom predsjednika Aleksandra Lukašenka.
Direktor grupe za zaštitu ljudskih prava "Vjasna" (Proleće), koji je uhapšen u avgustu 2011. godine, u novembru je zbog neplaćanja poreza osuđen na četiri i po godine zatvora i oduzeta mu je i imovina, prenio je AFP.
"Vjasna" je osnovana 1996. godine i ima predstavništva širom Bjelorusije za pružanje pomoći žrtvama političke represije. Takođe, aktivno vodi kampanju za ukidanje smrtne kazne.
Beljacki (50) očuvao je bodrost duha mada je često u samici i drugim zatvorenicima je zabranjeno da kontaktiraju s njim.
"Sve je u redu", napisao je on u poruci iz zatvora. "Nalazim se upravo tamo gdje borac za ljudska prava i treba da bude kada je u zemlji ovakva situacija."
Ruska aktivistkinja Svetlana Ganuškina (70), osnivač je i direktor grupe "Građanska pomoć", koja pomaže izbjeglicama koji su zbog sukoba poslije raspada SSR bili prinuđeni da napuste svoje domove.
Grupa, osnovana 1990. godine, pomaže i ekonomskim migrantima koji su iz bivših sovjetskih republika došli u velike ruske gradove, gdje su često žrtve ksenofobije i rade u užasnim uslovima.
Ganuškina je 30 godina predavala matematiku na Moskovskom univerzitetu, a 2000. godine se u potpunosti posvetila aktivizmu.
Bila je član savjeta Kremlja za ljudska prava, u vrijeme bivšeg predsjednika Rusije Dmitrija Medvedeva, ali je podnijela ostavku pošto je Vladimir Putin započeo treći mandat na mjestu šefa države.
Ruska grupa za ljudska prava "Memorijal", osnovana 1989. godine, objelodanila je u javnosti nasilje na Sjevernom Kavkazu, posebno u Čečeniji, gdje su vođena dva rata poslije raspada SSSR 1991. godine.
Takođe, jedna je od rijetkih organizacija koja je dovela u pitanje zvanično tumačenje savremene ruske istorije, posebno Staljinovog doba.
Aktivistkinja te grupe Natalija Estemirova oteta je i ubijena u Ccečeniji 2009. godine, a taj zločin još nije rasvijetljen.
Sima Samar je ljekar i aktivista za ljudska prava koji je više puta bio izložen prijetnjama smrću zbog svoje neumorne borbe za prava žena u Avganistanu.
Samar (55) osnovala je 1989. godine organizaciju "Šuhada", koja je otvorila četiri bolnice, 12 klinika, 60 škola i dva skloništa, a pomogla je i u otvaranju desetina hiljada radnih mjesta za žene i djevojke u Avganistanu i Pakistanu.
Tokom vladavine talibana 1996-2001, Šuhada je u tajnosti vodila škole za djevojčice u Kabulu. U to vrijeme, osnovne škole za djevojčice su bile veoma rijetke, a jedine srednje škole za njih bile su one koje je vodila "Šuhada".
Bivši specijalni izvestilac UN za ljudska prava u Sudanu, Samar je sada na čelu Nezavisnu avganistansku komisiju za ljudska prava, prvo tijelo u toj zemlji koje nadzire i istražuje slučajeve kršenja ljudskih prava.
Samar je pripadnica manjinske zajednice Hazara, a 1982. godine je postala prva Hazarka koja je diplomirala na Medicinskom fakultetu.
Kubanska blogerka Joani Sančes (37) pet godina je javno kritikovala jedini jednopartijski režim na američkom kontitentu. Njen blog je na Kubi zabranjen, a pošto većina Kubanaca nema pristup Internetu, njeno ime je Kubancima uglavnom nepoznato, mada je u inostranstvu dobila više nagrada.
Blog je nazvala "Generacija ipsilon", po sopstvenoj generaciji koja je rasla u doba SSSR, zbog čega su mnogi njeni vršnjaci dobili ime koje počinje na ipsilon, po uzorku na ruska imena.
Teme kojima se Sančes bavi su uglavnom vezane za svakodnevne probleme s kojima se suočavaju Kubanci - siromaštvo, inertnost režima i očaj zbog kojeg mnogi od njih rizikuju život u pokušaju da ilegalno napuste zemlju.
Džin Šarp (84), iz SAD, važi za najznačajnijeg teoretičara nenasilnog otpora otkad je 1993. godine, posijle putovanja u Mjanmar, napisao knjigu o nenasilnoj revoluciji, koju mnogi smatraju priručnikom na kojem se temeljilo "arapsko proleće".
Knjiga "Od diktature do demokratije: okviri za oslobođenje" prevedena je na više od 30 jezika.
"Prvenstveno pokušavam da razumem prirodu i potencijaln nenasilnih oblika borbe protiv diktatura", objasnio je Šarp u dokumentarnom filmu "Kako početi revoluciju" iz 2011. godine, koji opisuje njegov život i rad.
Šarp je studirao političke nauke i sociologiju u Ohaju i doktorirao na Oksfordskom univerzitetu 1968. godine na temu politike nenasilne akcije i osnivač je Instituta Albert Ajnštajn za istraživanje nenasilnih metoda političke borbe.
Do sada su dodijeljene ovogodišnje nagrade za hemiju, fiziku, medicinu i književnost.
(Tanjug/MONDO)
