Američka javnost počinje da se buni zbog preširokog korišćenja nadležnosti koje državni organi posjeduju navodno čuvajući nacionalnu bezbjednost.
Šef dopisništva "Njujork tajmsa" u Vašingtonu Dejvid Sanger izjavio je povodom skandala sa skidanjem telefonskih listinga novinara agencije AP u okviru istrage američkog ministarstva pravde, da se javnost ne buni zbog same istrage već zbog preširokog korišćenja nadležnosti koje državni organi posjeduju.
Sanger je u razgovoru sa dopisnikom Tanjuga u Vašingtonu, istakao da je glavno pitanje kod objavljivanja povjerljivih informacija, da li je i kakva šteta napravljena za državni interes.
"Ne znam kakva je šteta načinjena objavljivanjem priče AP-a", dodao je dugogodišnji novinar njujorškog dnevnika.
Američko Ministarstvo pravde je dva mjeseca pratilo telefonske listinge novinara Asošiejted presa, zbog objavjivanja informacije o jednom neuspjelom terorističkom napadu u Jemenu gdje su meta bili Amerikanci.
Sanger smatra, da to što se nešto vodi pod oznakom strogo povjerljivo, ne znači da velike medijske kuće to neće objaviti.
"Ako, međutim, država posebno naznači koja bi šteta mogla da nastupi ako se neka informacija objavi, onda je to druga stvar i ljudi se odgovorno odnose prema tome", smatra novinar "Njujork tajmsa".
Vodeći američki novinari koji prate sektor bezbjednosti na tribini koja je održana juče u Vašingtonu ocijenili su da je došlo do erozije povjerenja između novinara i vlasti.
"Ako je nekome život ugrožen objavljivanjem informacije, nek vlast to istraži, ali mi istraga oko AP-a ne liči na to", rekla je saradnica CNN i bivša savjetnica za bezbjednost u Bušovoj administraciji Fren Taunsend.
Slično smatra i Devlin Baret, novinar Vol Strit Džurnala, koji kaže da zvaničnike pita kakva je šteta ako se nešto objavi, a dobije odgovor 'ne možemo da vam odgovorimo'.
"Smatram de u takvim situacijama treba objaviti informaciju", kazao je Baret.
Da vlast često pretjeruje kada je u pitanju stavljanje povjerljivosti za neke informacije vidi se i iz slučaja WikiLeaks, rekao je Dejvid Sanger, ilustrujući to primjerom da je oko 20 odsto materijala koji se nalazio u diplomatskim bilješkama američkih zvaničnika koje su nosile oznaku tajnosti, u stvari bili članci iz lokalnih novina koji su javno objavljeni.
On je rekao i da novinari godinama stvaraju svoje izvore, i da ne mogu olako da dozvole da im se nametne da neke informacije koje dobiju ne objave.
"Često se misli da novinari sjede u redakciji, ili na tremu svoje kuće, pijući martini, i da samo stigne poziv 'dođite u garažu, predaću vam povjerljiva dokumenta'. Meni se taj poziv još nije desio, a radim kao novinar 31 godinu", zaključio je novinar "Njujork tajmsa" koji je dva puta bio dio redakcijskog tima koji je dobio Pulicerovu nagradu.
(Tanjug, ilustracija: Guliver/Getty Images/Thinkstock)