Podsjećanje na banjalučke Rome sa Vlaškog (Veselog) brijega i nekadašnju "caricu" ovog naselja - Ćebu Muratović. Priča je objavljena daleke 1937. godine...
/Priredio Zoran Pejašinović/
Na banjalučkom Vlaškom brijegu nalazila se najveća ciganska naseobina u gradu i široj okolini. U doba Kraljevine Jugoslavije, postojala je već decenijama, a u njoj je živjelo nekoliko stotina ljudi. Zabilježeno je da im ni ondašnje vlasti nisu pravile nikakvih probelma, jer su bili radni i pošteni. Imali su čak i neku vrstu nezvanične atonomije, na šta su bili jako ponosni, pa su Vlaški brijeg doživljavali kao "slobodno cigansko carstvo".
NADŽIVJELA SEDAM MUŽEVA
Ta ciganska naseobina bila je pred Drugi svjetski rat jedinstvena i po tome što je njome upravljala – žena! Ime ove veoma popularne i cijenjene žene bilo je Ćeba Muratović. Ona je, "po jednodušnom pristanku i volji svih muških i ženskih članova ovog ciganskog plemena", godinama birana za "baš-muftara", odnosno, starješinu zajednice. Jedan stariji Ciganin svjedočio je novinaru da je Ćeba "iskusna žena" i da "nije šala", jer je, ako ništa drugo, sahranila čak sedam muževa! To joj je, izgleda, davalo poseban autoritet među muškim svijetom.
PRAVDU DIJELILA ŠTAPOM
Onodobne novine su pisale da je njen autoritet toliki da bi mu mogli "pozavideti mnogi vlastodršci i diktatori". Njena riječ je – zakon! A ona je jedna "ogromna sila, koja se ne smije kršiti i kojoj se bez otpora pokorava i muško i žensko, mlađi i stariji". Da čudo bude veće, ona nije nikakva "amazonka", nego starica koja se "teško vuče pomoću štapova". Upravo ti štapovi su čudotvorni, jer nisu rijetki oni koji su ih osjetili. "Izlupa ona tako i najsnažnijeg mladića, koji samo obori glavu, ćuti i trpi, dok po njegovim leđima pljušti kiša udaraca".
Bilo je, kažu, i zavidnih, naročito među ženama, koje su nekoliko puta pokušale puč, ali su Ćebu uvijek spasavali muškarci. Da li je u pitanju poštovanje ili – zbog onih sedam muževa – strahopoštovanje, nije ni važno...
(Mondo)