Iz naftalina...
"Banjalučki smučarski klub" osnovan je početkom 1933, sa ciljem da skijaški sport raširi u Banjaluci i cijeloj Vrbaskoj banovini. Klub je za kratko vrijeme opravdao svoje osnivanje, priredivši više takmičenja za članstvo i omladinu na Saračici, za koju se govorilo da je idealan teren za skijanje, jedan od najboljih u BiH.
Razvoju i podizanju skijanja doprinosila je vojska, priređujući skijaške tečajeve na kojima su učestvovali i građani. Da je ovaj sport uživao državnu podršku, svjedoči i činjenica da su upravu činila visoka vojna lica. Član uprave bio je i inženjer Slaviša Vajner Čiča, službenik Higijenskog zavoda i potonji narodni heroj.
ZABRANJANO ZA OMLADINU
Klub je od osnivanja bio okrenut omladini, ali se zakratko suočio sa školskim propisima, koji su đacima zabranjivali bavljenje skijanjem.
Pod vođstvom agilnog predsjednika dr Roberta Frida, pionira bh. mikrobiološke i epidemiološke službe, koji je bio i predsjednik banjalučke podružnice Društva planinara “Romanija”, klub je već prve godine postojanja na Starčevici podigao skijaški dom.
U takmičenja, koja su uvijek imala visoke pokrovitelje, počeli su da se uključuju i gosti iz Bihaća, Novog, Drvara, Siska, Petrinje, Knina… Takmičenja su organizovana uglavnom u saradnji sa vojskom, navodiZoran S. Mačkić, arhivskih savjetnik u Arhivu Republike Srpske.
Takmičenju od 6. februara 1937. u podnožju Starčevice prisustvovalo je oko 5.000 gledalaca. Vojska je duž staze duge 18 km postavila radio-emisione stanice, pa su gledaoci iz prve ruke obavještavani o toku takmičenja. Prvi je stigao Ferdo Majnarić iz Delnica, u vremenu od 1:29.25. Njemu je general Milivoje Alimpić dodijelio srebrni pehar sa pozlaćenom statutom skijaša, dar bana Kujundžića. To nije bila njegova jedina pobjeda u Banjaluci. Drugi je bio Ćejvan, tek treći kaplar Karlo Girando, državni reprezentativac, četvrti Veselin Misita, a peti Stevan Stričević.
U sjećanju je ostalo i vojno takmičenje iz februara 1936, na stazi dugoj 16 km, koja je išla od stare rebrovačke crkve do Presnača, do Ponirskog vrha niz Starčevicu. Iako sa ozlijeđenim koljenima, potporučnik Misita nije odustao. Na cilj je stigao četvrti.
Najuspješniji banjalučki skijaš bio je Josip Bodven, nosilac čak pet titula prvaka Vrbaske banovine. Titulu mu je, u predvečerje rata, februara 1941, na stazi dugoj 16 km, preoteo privatni činovnik iz Zagreba Ivan Lici. Među skijašicama se isticala Milena Misita.
SKI-LIFT NA STARČEVICI
I nakon Drugog svjetskog rata skijanje se upražnjavalo na svim uzvišenjima oko Banjaluke.
Brda oko grada čuvana su kao pasišta zbog brojne stoke koju je narod držao, što je odgovaralo skijašima. Kada je 1937. opština namjeravala da pošumi okolinu Banjaluke, narod je zatražio da se to spriječi, pa su samo Šehitluci pošumljeni. Skijalo se po svim okolnim brdima, pretežno na Starčevici i Šibovima.
Na Starčevici je 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka povremeno funkcionisao i prijenosni ski-lift. Zadnjih decenija, zbog nedostatka jačih snježnih zima i zarastanja pašnjaka u šikaru i šumu, skijanje na brdima oko Banjaluke polako je iščezlo.
(Mondo)
