Iz naftalina...
Bakandže su vrsta teških, vrlo glomaznih, okovanih, kožnih cipela, za koje kažu da "uvijek hodaju gdje one hoće, a ne gdje bi mi htjeli". Mnogi se slažu da su bakandže idealna obuća ako je napolju bljuzga, blato i kiša, a ova vrsta cipela, ne tako davno, izgleda je bila veoma cijenjena među seljacima iz okoline Prijedora...
"Seljaci u okolini Prijedora većinom nose cipele 'bakandže' od jake kože potkovane klincima. Zbog toga i po pojedinim većim selima ima dosta obućara koji izrađuju ovu obuću. Seljani se snabdijevaju obično preko 'pokretnih obućarskih radnji' koje se svake nedjelje pojavljuju u pojednnim selima.
Izet Brusac i Hamzo Arnautović, obućari iz sela Kozarca, svake nedjelje sa po nekoliko punih sanduka novih i opravljenih cipela natovarenih na kola, obilaze sela. Seljaci kupuju novu obuću i daju staru na popravke. Pred opštinskom sudnicom u selu Bistrici, na glavnom putu Banjaluka — Prijedor, našli smo Arnautovića gdje je poređao robu na kolima i čeka mušterije.
Pitamo ga otkad obavlja ovaj posao: 'Ima već duži niz godina kako se narod navikao da se na ovaj način snabdijeva obućom. Svake nedjelje, u određene časove, dolazim u pojedina sela, stanem na određeno mjesto i 'otvorim' svoju radnju u kolima.
Toga dana mušterije mi donesu obuću za opravku pa im ih naredne nedjelje donesem. Par cipela staje od 150—180 dinara i seljaci ih u ovoj okolini nose preko cijele godine, jer su ovom vrstom obuće najzadovoljniji. Ovakvom trgovinom zadovoljni su i težaci, a i obućari", piše beogradska "Pravda" 2. decembra 1937. godine, donoseći i fotografiju Hamzine pokretne prodavnice cipela...
(Mondo.ba)