Staništa Pančićeve omorike zaštićena su od 1954. godine, ali od tada do danas niko nije posebno vodio računa o njima. U Republici Srpskoj registrovano je 26 lokaliteta na kojima se može naći ovo drveće, ali je dva najveća lokaliteta prošle godine zahvatio veliki požar
Za opstanak Pančićeve omorike, kao jednog od najstarijih četinara u Evropi, više nego ikad potrebna je pomoć čovjeka i ovoj vrsti treba dati prioritet kroz finansiranje njene zaštite, proaktivnih mjera, kao i primjenu neophodnih sinhronizovanih mjera u slučaju elementarnih nepogoda, izjavio je Srni profesor na Šumarskom fakultetu Milan Mataruga.
Mataruga, koji je profesor na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, napomenuo je da je u Republici Srpskoj registrovano 26 lokaliteta na kojima se može naći Pančićeva omorika, ali da je dva najveća lokaliteta prošle godine zahvatio veliki požar - Veliki Stolac sa procjenom više od 10.000 stabala i Gostilj sa procjenom više od 2.000 stabala.
"Ovdje možemo postaviti pitanje kako je moguće da u posljednjih 70 godina niko, na primjer, nije finansirao izgradnju puta do samog vrha Velikog Stoca, koji je usput i veoma interesantna strateška pozicija, turistička i planinarska destinacija", rekao je Mataruga.
Da je postojao put do te tačke, Mataruga smatra da bi kamioni sa cisternama mogli izaći na najvišu poziciju i gasiti požar na ovom lokalitetu 2021. godine.
Mataruga je naveo i da su pojedini naučnici još u 19. vijeku pisali da je Pančićeva omorika drvo koje izumire, te da to ukazuje da je ova vrsta ugrožena od momenta njenog otkrića, ali da novija istraživanja uz praćenje promjena klime ukazuju da je ova vrsta danas ugrožena više nego ikada.
"Trebalo je da se desi požar pa da, opet niko drugi, nego preduzeće `Šume Republike Srpske` u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Srpske finansira i izgradi put", rekao je Mataruga.
Staništa Pančićeve omorike zaštićena su od 1954. godine, ali od tada do danas niko nije posebno vodio računa o njima, te Mataruga smatra da je za dalje aktivnosti na zaštiti ove vrste zaista potrebna pomoć šire zajednice, prvenstveno na nivou entiteta, kao i lokalne zajednice.
"Malo pojedinaca u Srpskoj zna uopšte šta imamo i kako možemo pomoći ili brinuti da to sačuvamo. Svako je mogao pomoći iz svoje pozicije gašenju požara prošle godine, ali se veoma mali broj pojedinaca i odazvao pozivu", rekao je Mataruga.
On je napomenuo i da strogi režim zaštite gdje je omorika prepuštena na borbu sa konkurentskom vegetacijom, bez pomoći ili podrške u toj borbi, nije najbolje rješenje.
"Činjenica je da danas gotovo da nema botaničke bašte, arboretuma ili zbirke drveća u svijetu, a da u svom sastavu nema Pančićeve omorike, tako da ona neće nestati `preko noći` u čitavom svijetu, ali treba da se borimo da je sačuvamo na njenom mjestu gdje je otkrivena /locus clasicus/, mjestu gdje se ova vrsta kroz prirodne procese i evoluciju sakrila, jer je ovdje mnogo ljepša nego na drugim mjestima", rekao je Mataruga.
On je dodao da o staništima i stanju Pančićeve omorike brinu samo šumari na terenu, koji sprečavaju štetne aktivnosti na ovim staništima.
"Sreća, riječ je o dosta nepristupačnim staništima, pa je bilo malo interesa da se na istim bilo šta radi. Ali, svakako da brigu o ovoj vrsti ne možemo prepustiti samo lokalnim šumarima, već to mora biti aktivnost na nivou institucija Republike Srpske", ukazao je Mataruga.
Prema njegovim riječima, već više od 10 godina intenzivno se rade istraživanja na stanju i stepenu ugroženosti ove vrste, te su prošle godine postavljane ogledne površine i instrumenti sa ciljem odgovora kako pomoći prirodnu obnovu omorike.
"Ove aktivnosti finansira međunarodna fondacija `Frenklinia`, a projektom koordiniše Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa i kroz ovaj projekat se pokušava naći najbolje riješenje za prirodnu obnovu uključujući i kontrolisane požare na malim površinama", rekao je Mataruga.
On je naveo da su poslije požara u ljeto prošle godine započete i druge aktivnosti za očuvanje ove vrste, kroz sakupljanje šišarica, to jeste sjemena, sa namjerom proizvodnje sadnica ove vrste, te sadnjom istih na prirodnim staništima, ali i na drugim lokacijama kao bi se ova vrsta sačuvala na duži vremenski period.
"Ove aktivnosti finansira Ministarstvo poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede uz koordinaciju Šumarskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci. Sakupljanje šišarica, dorada sjemena su samo prve u nizu aktivnosti koje su planirane od jeseni ove do proljeća naredne godine", naveo je Mataruga.
Pomoćnik ministra za šumarstvo Goran Zubić rekao je da je vrijednost ovog projekta za ovu godinu oko 50.000 KM, te da su ove aktivnosti prijeko potrebne, s obzirom na velike razorne požare koji su lani na području Velikog Stoca uništili brojna stabala.
"S obzirom na to da je ovo godina punog uroda sjemena, želimo to iskoristiti i sakupiti što više. Najvjerovatnije će biti posijano u Centru za sjemensko-rasadničku proizvodnju u Doboju, možda čak i u nekom rasadniku u inostranstvu u strogo kontrolisanim uslovima, kako bismo dobili sadni materijal za sljedeće faze projekta", rekao je Zubić.
