Ni jedan problem koji vlasti ignorišu, a društvo okreće glavu, neće se riješiti sam od sebe.
Na ulicama svih gradova, među ljudima koji žure na posao i djecom koja se igraju, tiho i gotovo neprimjetno žive i napuštene životinje o kojima skoro niko ne brine.
Njihove oči, koje pričaju priče o gladi, hladnoći i usamljenosti su ogledalo našeg odnosa prema slabima i nezaštićenima.
Kako su dospjeli tu? Koliko ih je? Šta jedu? Jesu li opasni? Jesu li bolesni? Niko ne zna.
Znamo da ih je najviše na rubovima gradova, na autobuskim stanicama, deponijama i oko kontejnera, znamo i da su uglavnom plašljivi i dobroćudni i da što više vremena provedu na ulici, sve manje vjeruju i prilaze ljudima.
Kao rješenje ovog problema nameće se sterilizacija lutalica, ali i vlasničkih pasa, ali je pitanje da li je to efikasno rješenje ili samo privremena mjera.
Koliko košta i ko plaća?
Prema važećem cjenovniku veterinarskih usluga u Republici Srpskoj, usvojenom u martu ove godine, kastracija mužjaka psa, vakcinacija, čipovanje i registracija koštaju najmanje 92,10 KM, dok je za ženke taj iznos najmanje 203,60 KM. Troškovi mogu varirati zavisno od uključenih procedura (npr. dodatni pregledi, lijekovi) i stvarnog stanja psa.
Najveći grad u Republici Srpskoj, Banjaluka, za azil za pse na Manjači godišnje izdvaja oko 120 hiljada KM. U azilu se u prosjeku nalazi oko 120 do 150 pasa, a broj lutalica koje žive na ulici niko ne zna tačno.
Kroz program Fondacije Dogs Trust u posljednjih 12 godina u cijeloj BiH je sterilisano oko 100 hiljada pasa, od čega je preko 70 odsto pasa sa ulice, a ostatak su životinje koje imaju vlasnike.
Programi su obuhvatali ne samo sterilizaciju, već i vakcinaciju, tretmane protiv parazita, mikročipovanje, te označavanje ušnim markicama za pse koji ostaju na ulici.
Ove aktivnosti su značajno smanjile broj napuštenih pasa u regijama gdje su sprovođene, poput Kantona Sarajevo, gdje je broj uličnih pasa pao sa 13.000 na 3.000 u periodu između 2012. i 2019. godine.
Gradovi i opštine u kojima je program sprovođen nisu finansijski učestvovali, nego ponegdje samo logistički, izdavanjem neophodnih dozvola ili podrškom lokalne komunalne službe.
Pretragom dostupnih izvora nismo naišli na bilo kakav podatak da o tome da li Vlada Republike Srpske izdvaja sredstva iz budžeta za ulične životinje ili programe koji bi ih uključivali.
Jedino što pretraga nudi je kontroverzna izjava aktuelnog ministra Save Minića, koji je u julu ove godine izjavio da psi lutalice izvan gradova budu "neškodljivo uklonjeni", odnosno odstrijeljeni. Najavio je da će se stavka o tome naći u Zakonu o lovstvu.
Na naša pitanja da pojasni šta tačno pod ovim podrazumijeva, ministar i zaposleni u ministarstvu su ostali nijemi do današnjeg dana.
Da li je ministar u pravu i da li bi masovno (i nezakonito) ubistvo lutalica riješilo problem? Nije i ne bi, i to nije samo naše mišljenje.
Prednosti i pozitivna praksa u svijetu
Veterinari, zaštitnici životinja i ljudi iz cijelog svijeta koji su život posvetili ovoj problematici, baveći se svim aspektima, slažu se u jednom - sterilizacija je najefikasniji i najhumaniji način kontrole populacije pasa lutalica.
Osim toga, sterilizacijom i veterinarskom obradom se smanjuje širenje bolesti među psima, kao i agresija i opasnost od napada na ljude. Dugoročno, sterilizacija smanjuje troškove azila i veterinarskih intervencija.
Gdje su vlasti zakazale?
Manjak sredstava iz budžeta i sistemska nebriga nisu jedini aspekti ovoga problema gdje su lokalne, entitetske, ali i državne vlasti zakazale.
Da bi problem bio dugoročno i sistemski riješen potrebna je jasna logistička podrška - veterinarsko osoblje, infrastruktura, sredstva. Čvrsta saradnja između lokalnih vlasti, veterinara i nevladinih organizacija je ovdje ključna.
Takođe, ne postoje sistemski i kontinuirani programi za edukaciju i podizanje svijesti građana o ovom problemu (edukacije u školama i sa mladima radila su udruženja za zaštitu životinja i pomenuti Dogs Trust).
Okrutno postupanje prema životinjama kod nas se rijetko i neadekvatno kažnjava, a kao rezultat toga, nesavjesni građani bez ikakvih posljedica napuštaju pse, bacaju štence i skotne ženke, odbijaju sterilizaciju čak i kada je besplatna.
Bez sistemske podrške, nema ni sistemskog rješenja, tako da ovaj problem treba da bude dio šire strategije, koja će podrazumijevati izdvajanje i transparentno i namjensko trošenje sredstava, stimulisanje udomljavanja i strožije i efikasnije sprovođenje Zakona o zaštiti životinja.
(MONDO/V.K.)
