Prije tačno 150 godina, u julu 1875. godine, u selu Krekovi kod Nevesinja odjeknuo je prvi hitac ustanka koji će promijeniti istoriju Balkana.
Taj događaj, poznat kao Nevesinjska puška, označio je početak velikog narodnog ustanka protiv Osmanskog carstva i pokrenuo lanac događaja koji će dovesti do kraja osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini.
Glad, zulum i nepravda
Pravoslavni srpski narod u istočnoj Hercegovini decenijama je trpio teške poreze, nasilje i feudalnu eksploataciju. Reforme Osmanskog carstva, iako najavljene kao modernizacija, u praksi nisu poboljšale položaj raje, već su dodatno opteretile seljake. Suše i glad dodatno su pogoršale životne uslove. Pritisnuti nepravdom, ljudi više nisu imali šta da izgube.
Upravo zbog toga, grupa ustanika odlučila je da digne glas. Prvi oružani sukob izbio je u julu 1875. u Krekovima, kada su ustanici napali tursku patrolu. Ubrzo, plamen ustanka proširio se po cijeloj istočnoj Hercegovini, a zatim i na zapadnu Bosnu i sjevernu Crnu Goru.
Ustanak koji je promijenio sve
Nevesinjska puška bila je više od lokalnog otpora. Njome je započela Velika istočna kriza, koja je za nekoliko godina prerasla u međunarodni sukob. Srbija i Crna Gora objavile su rat Osmanskom carstvu, a Rusija je stala na stranu pravoslavnog naroda i ušla u rat 1877. godine.
Ustanici su, uprkos slabom naoružanju, bili odlučni, vođeni vjerom u slobodu i uz pomoć dobrovoljaca iz Srbije i Crne Gore. Turska vojska nije uspjela da uguši ustanak.
Od Berlina do okupacije
Ishod ustanka odlučen je na diplomatskom planu. Na Berlinskom kongresu 1878. godine, velike sile donijele su odluku da Austro-Ugarska okupira Bosnu i Hercegovinu, iako ona formalno ostaje u sastavu Osmanskog carstva. Time je okončana višestoljetna turska vlast, ali je narod uskoro dobio novog gospodara.
Značaj za budućnost
Nevesinjska puška ostaje upisana kao prelomni trenutak u borbi za slobodu. Njome je počelo oslobađanje balkanskih naroda iz okova Osmanskog carstva. Bila je inspiracija za buduće ustanke i ključni događaj koji je najavio formiranje nezavisnih balkanskih država.
Danas, vijek i po kasnije, ovaj događaj nije samo istorijska činjenica, već i simbol narodnog prkosa, želje za slobodom i otpora prema svakom obliku nepravde i tlačenja.
(MONDO)
