Rak ne bira godine, pol, ni snove. Uđe u život tiho, a onda ga u potpunosti promijeni. Iza svake dijagnoze stoji čovjek – sa strahovima, nadom, padovima i nevidljivom snagom da izdrži ono što se ne može ni zamisliti.
Jedna od njih je Anđelka Duvnjak, žena za koju kad je vidite, nikad ne biste rekli da boluje od najtežeg, mikrocelularnog, raka pluća.
Kada je 2023. godine, u 46. godini života, čula dijagnozu Anđelkin svijet se srušio u jednoj rečenici.
"To je bio šok. Opšte stanje mi je bilo jako loše. Nisam imala vremena ni da shvatim šta mi se dešava, odmah su krenuli sa hemoterapijama i zračenjem", kaže nam Anđelka.
Ljekari su, kako kaže, uradili fenomenalan posao, ali put do današnjeg stanja, bio je sve osim lakog.
„Bilo je jako teško. Tek sada postajem svjesna kroz šta sam zapravo prošla. Danas se iskreno divim ljudima koji su mnogo stariji od mene, a koji prolaze kroz isto.“
Istražujući o bolesti sa kojom je bila prisiljena da su uhvati u koštac, došla je do statistike koja joj nije išla u prilog.
"Statistika za ovaj oblik raka je nemilosrdna – samo 2 do 5 odsto oboljelih doživi dvije godine. Ja sam mislila da ću umrijeti za pola godine. Bila sam jako loše. I osjećala sam se loše. I izgledala sam loše", kaže naša sagovornica.
Ističe da je prelomni trenutak za nju bio u razgovoru sa zaovom, koja je inače psihijatar.
"Pitala me je - u koji statistički broj sebe svrstavaš? Tad sam shvatila da ja to ne znam. I da ne mogu znati. I da ne smijem živjeti čekajući kraj", kaže Anđelka.
Taj trenutak promijenio je način na koji danas gleda na život.
"Morala sam da naučim da razmišljam pozitivno. Ne zato što je lako, nego zato što je jedino što imam."
Na svom putu upoznala je ljude iz udruženja „Diši za život“, koje su joj otkrili doktori.
"Kad sam ih upoznala, mislila sam da su ludi. Smiju se, šale se, a ja ne znam ni gdje sam. Sada sam ista kao oni. Mi smo kao jedan čopor. Imamo Viber grupu – čim neko napiše da mu nije dobro, svi reagujemo", istakla je.
Ova hrabra žena kaže da je podrška ono što pravi razliku između preživljavanja i života, iako su problemi i dalje ogromni.
"Naše udruženje je još mlado i treba nam pomoć svih – i ljekara i države. Mnoga mjesta u Republici Srpskoj nemaju onkologa, psihologa, psihijatra. Mnogi ljudi plaćaju taksi da ih doveze na terapiju. Nekima komšije skupljaju novac za prevoz", kaže nam Anđelka uz opasku da mnogi pacijenti prolaze kroz razne stigme.
"Svi bježe od nas. Ljudi se plaše da će rak preći na njih. A jako je važno da svi koji boluju od raka pričaju o tome. Ja se ne namećem nikome, ali ako me neko pita, rado ću ispričati sve što mogu", tvrdi Anđelka.
Za medicinske sestre i doktore ima samo riječi hvale, ali ističe da pacijentima treba dosta informacija o problemima nakon terapija.
"Hemoterapija je užasna. I kada završite ostaju brojne posljedice, a nemamo ko da nas vodi kroz to. Sada je objavljena brošura doktorice Lare, da pomogne onima koji tek ulaze u borbu", poručila je Anđelka.
Ona je danas došla na banjalučki Trg Krajine da zajedno sa ostalim članovima brojnih udruženja obilježi Svjetski dan brobe protiv ove teške bolesti i podigne svijest kod ljudi o ovoj teškoj dijagnozi.
Kad podrška spašava život: "Rekli su mi statistiku, ja sam izabrala da živim" (FOTO/VIDEO)
"Želimo ukazati na to da da smo danas to mi, a sutra to može već biti bilo ko od naših građana, od ljudi. Tako da zaista moramo poštovati sve mjere prevencije, da se ne dođe do uznapredovalog stadijuma", rekla nam je Jasminka Sredojević, predsjednica Krovnog udruženja pacijenata oboljelih od raka u Republici Srpskoj.
Ističe da je najveći problem onkoloških pacijenata u Republici Srpskoj lista čekanja, odnosno nedovoljan broj inovativnih terapija za sve pacijente. Na toj listi u ovom trenutku je 175 ljudi.
"To je nekako najveći problem koji mi želimo da se riješi. To nije samo 175 pacijenata, to je 175 familija koje se svako veče i svako jutro bude sa mišlju da li će njihovi najmiliji dobiti terapiju, a terapija znači šansu za izlječenje, odnosno šansu za život.Kako u svijetu, tako i kod nas, broj oboljelih od raka je u naglom porastu. Mi želimo da ukažemo državi da treba se sistemski napravi jedan dobar i kvalitetan plan koji podrazumijeva dobru prevenciju, dobar skrining, a prije svega, znači, podhitno da se pronađu dodatna sredstva finansiranja za ove inovativne terapije, odnosno da se ukine lista čekanja", poručila je Sredojević.
Naglasila je da Republika srpska nema registar oboljelih od raka, ali da je, prema njihovim informacijama taj broj u 2025. godini bio između 6.000-6.500.
"Mi nemamo tačne podatke o broju oboljelih i kako onda da se budžet uopšte planira ako nemamo podatke koliko je ljudi bilo bolesno, da bi se došlo do neke statistike koliki će porast biti", rekla je Sredojević i dodala da će upravo na Konferenciji koju će održati u petak 6. februara u Banskom dvoru govoriti i o tome.
Oboljele od raka danas je na Trgu podržao i doktor Živko Vranješ, načelnik Klinike za onkologiju UKC-a RS koji kaže da je broj oboljelih kod nas sličan broju oboljelih u okruženju, te da je najčešći oblik raka kod nas rak dojke kada su u pitanju žene, dok se muškarci najčešće suočavaju sa rakom pluća, bronhija i dušnika.
"Kod nas se nažalost, pacijenti često kasno javljaju doktoru, pa to onda iziskuje više problema i za pacijente, i za zdravstveni sistem. Kod nas još uvijek svi ti programi prevencije i skrininga nisu dovoljno razvijeni i zaživjeli, dok je u svijetu najveća pažnja usmjerena upravo na prevenciju i skrining za karcinome koji su preventabilni.
"Kad govorimo o karcinomu pluća, još uvijek čekamo taj famozni zakon o pušenju, pa ćemo vidjeti kako će se provoditi, kad govorimo o vakcinaciji protiv humanog papiloma virusa koji kod nas ide vrlo sporo i teško, dok se u nekim zemljama, koji imaju vakcinisan veliki broj djece, procjenjuje da će do 2030-2035. godine iskorijeniti cervikalni karcinom", rekao je Vranješ.
Spomenuo je i novu onkološku bolnicu koja će uskoro biti otvorena u krugu kliničkog centra na Paprikovcu.
"Tamo ćemo imati savremene uslove za smještaj pacijenta, takođe savremene uslove za rad osoblja koje će biti po najnovim standardima. Da biste napravili adekvatnu zaštitu zdravlja morate imati edukovane osobe, ljudske resurse, morate imati prostor i morate imati lijekove da biste te pacijente liječili. Nažalost, mi još uvijek imamo jako puno lijekova koji nisu uvedeni na pozitivnu listu lijekova. Imamo liste čekanja za pojedine terapije, tu, znači, zaostajemo", poručio je Vranješ.
(Mondo)
