U aprilu 1971. godine, u vrijeme kada je digitalna pismenost bila tek futuristički koncept, Banjaluka je zakoračila u budućnost. U fabriku "Incel" stigao je prvi digitalni računar u gradu – IBM 360, mašina koja je u to vrijeme predstavljala vrhunac svjetske tehnologije.
Ovaj događaj nije bio samo fabrička novost, već prekretnica za cijelu tadašnju Bosnu i Hercegovinu. U to vrijeme u cijeloj zemlji postojao je samo još jedan sličan sistem, dok su se čak i velike banke i željezare oslanjale na zastarjelu mehanografiju.
Grdosija u klimatizovanoj sobi
Za današnje pojmove, specifikacije ovog "tehnološkog čuda" djeluju gotovo nestvarno skromno, ali 1971. godine one su bile revolucionarne. Prvi banjalučki računar imao je kapacitet centralne memorije od svega 32 kilobajta (32 KB). Kasnije je nadograđen na 48 KB, i u takvoj konfiguraciji je radio sve do 1974. godine.
Skladištenje podataka vršilo se u ormarima sa parovima magnetnih diskova, pri čemu je svaki disk imao kapacitet od svega 5 megabajta.
Poređenja radi, jedna prosječna fotografija sa današnjeg mobilnog telefona zauzima više prostora nego što je tada imao cijeli "mozak" banjalučke industrije. Ipak, taj sistem je bio sposoban da vodi kompletno robno poslovanje, obračun plata i evidenciju osnovnih sredstava za giganta kakav je bio "Incel".
Rad bez monitora i tastature
Jedna od najzanimljivijih činjenica za današnje korisnike jeste da ovaj računar nije imao ni monitor ni tastaturu u današnjem smislu te riječi.
Komunikacija sa mašinom bila je fizički zahtjevan posao. Podaci i programi unosili su se putem bušenih papirnih kartica (Hollerith kartice). Operater nije sjedio i gledao u ekran, već je morao fizički opsluživati čitače kartica, mijenjati magnetne trake i rukovati bučnim linijskim štampačima koji su izbacivali rezultate obrade.
Sistem je zahtijevao posebne uslove: bio je smješten u namjensku salu sa "lažnim podom" ispod kojeg su prolazili kilometri kablova, a temperatura je morala biti konstantno održavana na 18 stepeni Celzijusa.
Cijena? Prava sitnica...
Vrijednost ove opreme bila je astronomska. Prema dostupnim podacima, najam ovog IBM računara, uključujući obuku i servis, koštao je tadašnjih 2,8 miliona dolara, što je bio ogroman iznos za to doba.
Koliko je tehnologija pojeftinila, najbolje ilustruje poređenje koje je u svojim zapisima ostavio pokojni prof. dr Lazo Roljić, jedan od pokretača digitalne ere u Banjaluci.
"Da su, na primjer, cijene automobila Chrysler ili Chevrolet u autoindustriji u SAD padale istim tempom kao i cijene računara, danas bi taj jedan automobil mogli da kupimo za desetak dolara", pisao je Roljić.
Kockanje od 5 milijardi dolara
Da je dolazak ove mašine u Banjaluku bio svjetski događaj, potvrđuje i sama istorija nastanka modela IBM 360. Razvoj ovog sistema predstavljao je jedan od najvećih poslovnih rizika ikada. Projekat je koštao nevjerovatnih 5 milijardi dolara, zbog čega je u poslovnom svijetu bio poznat kao "IBM-ova kocka" (The $5 Billion Gamble) – potez u kojem je kompanija stavila "sve na kocku". Čuveni autor Džim Kolins rangirao je ovaj poduhvat kao jedno od tri najveća poslovna dostignuća svih vremena.
Njegovo ime, "System/360", nije bilo slučajno. Dizajniran je da pokrije "sve tačke kompasa" (360 stepeni) – odnosno da zadovolji potrebe svih vrsta korisnika, od naučnika do biznismena, sa jednom jedinstvenom arhitekturom. Upravo je ovaj banjalučki "gost" bio dio serije koja je u svijet računarstva uvela standard koji koristimo i danas – 8-bitni bajt.
Banjaluka ispred Švedske
Profesor Roljić, koji je kao mladi stručnjak asistirao u "Incelu" 1971. godine, bio je direktni akter ovog istorijskog trenutka. On je lično asistirao tadašnjim zvaničnicima kako bi svečano pustio računar u rad.
Roljić je takođe zabilježio podatak koji svjedoči o tome koliko je Banjaluka tada tehnološki prednjačila, čak i u evropskim okvirima. Njegov kolega, koji je kasnije karijeru nastavio u Švedskoj, otkrio je da je prvi IBM 360 u tu skandinavsku zemlju stigao tek 1972. godine – godinu dana nakon što je već radio u Banjaluci.
"Sada vi vidite gdje smo mi bili u informatici i računarstvu u Evropi 70-tih godina", istakao je profesor Roljić u svojim zapisima.
Ovaj prvi računar radio je u "Incelu" do juna 1974. godine, kada ga je zamijenio moćniji IBM 370, ali IBM 360 ostaje upamćen kao mašina koja je uvela Banjaluku u digitalnu eru.
Napomena:Preuzimanje teksta, dijelova teksta, vijesti, autorskih fotografija i video snimaka dozvoljeno uz vidljivo navođenje izvora i linka ka Mondo portalu.
