U mjestu koje je vrvilo od života, sa punim učionicama, Domom zdravlja i poljoprivrednom zadrugom, danas svjedoče tek oronule kuće i školska zgrada, čiji su se hodnici, umjesto dječijim smijehom, ispunili kineskim slovima radnika angažovanih na izgradnji HE "Dabar".
Nekadašnja opština Divin, koja je do šezdesetih godina prošlog vijeka obuhvatala sela Fatnicu, Bačevicu, Orahovice, Gornje i Donje Davidoviće, Bijeljane, Milaviće, Gornju i Donju Zasadu, Kuti i Kukričje, danas postoji samo u sjećanjima malobrojnih.
Na prostoru gdje je nekada živjelo oko 3.000 ljudi, danas je, na tranzitnom putu kod Bileće, ostalo tek jedno naseljeno domaćinstvo.
Za starije generacije, sjećanje na Divin je sjećanje na "mravinjak" života. Uz razvijeno stočarstvo, stanovništvo je uzgajalo čuveni hercegovački duvan, a selo je imalo sve odlike urbane sredine: osnovnu školu, Dom zdravlja sa ljekarom i stomatologom, Poljoprivrednu zadrugu, poštu, matični ured i trgovine u kojima se moglo naći sve – "od igle do lokomotive", piše Radio Bileća.
Mirjana Bilinac, rođena 1956. godine u porodici Jovović, mladost je provela u Divinu. Sjeća se vremena kada je škola brojala osam ogromnih učionica, a njen razred imao oko trideset pet učenika.
"Kada bi se završila škola, ka Kutima i Davidovićima krenula bi rijeka djece", prisjeća se Mirjana, koja danas, iako živi daleko od rodne Hercegovine, ključ rodne kuće otključava sa sjetom.
Petar Pero Ljubomirac, vlasnik kultne kafane "Odmor", najbolje svjedoči o dinamici nekadašnjeg života.
"Četrdesetero je ovdje noćilo svaku noć", priča Pero, opisujući utorke kao pazarni dan, kada je u selo hrlilo stanovništvo iz Vranjske, Milavića, Kuti, Kukričja, Lukavca i Zovog Dola. Danas, zimi, kaže, prođu i desetine dana da niko ne svrati.
Nekadašnje "zlatno doba" zamijenile su oronule i zapuštene kuće. Poljoprivredna zadruga zatvorena je početkom dvijehiljaditih, a posljednja prodavnica prestala je sa radom prije pet godina. Iako su u selo stigli asfalt, struja i rasvjeta, otišlo je ono najvažnije – ljudi. Jedini stanovnik Divina danas je Vida Šakotić.
Posljednji simbol nekadašnjeg prosperiteta je zgrada Osnovne škole "Sveti Sava". Školsko zvono, koje je nekada sa seoskih puteljaka sazivalo stotine đaka, odavno je utihnulo.
Zgrada škole danas ne služi za obrazovanje, već je ustupljena kineskoj firmi čiji radnici grade HE "Dabar". Na fasadi, gdje je nekada stajala tabla sa imenom škole, sada dominiraju kineska slova, kao nijemi svjedok promjene vremena koja je Divin pretvorila u mjesto iz prošlosti.
