Donald Tramp, novi američki predsjednik, nema znanje iz geografije na kojem bi mu se moglo pozavidjeti.
Jednom je izjavio da je Maroko ustvari Meksiko, da je Belgija predivan grad; na Tviteru je pisao da je Pariz u Njemačkoj, a čak nije znao kako se pravilno izgovara ime savezne američke države Oregon, niti šta je tačno San Francisko, a šta Okland.
Ipak, ako ste mislili da Tramp ne zna gdje se nalaze Bosna i Hercegovina, Republika Srpska, ili grad Banjaluka, debelo griješite, jer van svake sumnje Tramp to ima u malom prstu. Problem je samo jedan: niko mu to još nije rekao.
Donald Tramp ima tu nesreću u životu da na televizoru nema antenu koja može uhvatiti signal RTRS i drugih medija iz Republike Srpske i BiH.
Jer da je Donald u svom tornju u Njujojrku u posljednja dva-tri mjeseca gledao npr. centralne informativne emisije iz Srpske, potpuno je jasno da bi nakon useljenja u Bijelu kuću 20. januara, već s vrata zagalamio (na srpskom naravno, sa primjesama ruskog): Đe onaj papir sa sankcijama Dodiku? Daj to 'vamo! Pa bi on on i Melanija Tramp u kaminu zapalili dokument koji narušava američko-srpsko-ruske odnose, zajedno sa stolnjacima i tepisima koji su ostali iza Mišel, Baraka Obame i njihovog kučeta.
Biće da je Tramp takođe neinformisan o neuništivoj činjenjici da je predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, "ruski čovjek" . A Tramp je - kao što smo već magistrirali do sad - Putinov jaran i half. Kako to znamo? Znamo jer su nam rekli, za razliku od Trampa, kojem kako već napomenusmo, neke važne, veoma važne stvari još uvijek niko nije rekao, pa on trenutno samo misli da ih ne zna.
Ako ste pitate odakle ta tvrdnja da je Dodik "ruski čovjek": pa to sam predsjednik izokola tvrdi. Pustimo sad dokaze. Kome su još važni dokazi za bilo šta (koga moljakamo za pare u suvom budžetu? MMF. Odakle je MMF? Sa mrskog Zapada. Čiji je predsjednik čovjek? Ruski).
Istina je, Dodik se dva puta uslikao s Putinom, ali u Srpskoj je jeretike i nevjernike teško ubijediti, pa im te slike nisu nikakav dokaz. I ne samo to: oni se usuđuju da kažu da premijerkine slike iz Vašingtona uopšte nisu znak sjajnih odnosa Vlade RS i Stejt departmenta, što je suludo.
A da predsjednik ne bi sam stalno pričao, jer ne bi "bio fazon", činjenicu o ''ruskom čovjeku'' po novinama, internet portalima i plaćenim emisijama u Srpskoj i Srbiji, kao religiju šire neki analitičari i intelektualci.
Ovi apostoli, koji su prije i tokom inauguracije američkog predsjednika, sami sebe inaugurisali (svakako, bez znanja CIA-e) u najskrivenije hodnike i kancelarije Vašigtona i u eksperte za globalnu šahovsku tablu, jasno su nam objasnili da Odlazeća Američka Administracija želi napakostiti Trampu i da zato uvodi sankcije našem predsjedniku, a da će sankcije veoma brzo biti ukinute.
Pošto se to nije desilo, oni čija vjera je slaba, zapitali su se:
1. Da li ovi ljudi znaju istinu, ali nas namjerno lažu
2. Njih neko laže, a oni nas?
3. Nemaju pojma o čemu pričaju i brslaju ono što se od njih traži?
Naravno, ni u ludilu tačan odgovor nije ovaj posljednji. Vjerovatno ste do sada shvatili: oni jesu u pravu, Obama jeste namjerno podmentuo sankcije, Tramp će ih ukinuti. Ali - zar stvarno treba to da ponavljamo? - Donald Tramp to još uvijek ne zna da i neko će morati da mu kaže! RTRS nema satelitski signal, a Obrad Kesić ne može sve stići.
Kada Donald konačno otvori svoje plave oči, uvidjeće još neke sličnosti sa braćom u Srpskoj. Na primjer, vidjeće da znamo i mi baratati sa sankcijama. Sjetite se samo onog snimka, kada je predsjednik SNSD zaprijetio gradnjom zida prema svim onim Meksikancima koji žive u opštinama u kojima SNSD nije na vlasti; pripovijeda se i legendarni predizborni govor, kada je prijećeno da će na putu od Banjaluke prema Kneževu "biti postavljena rampa" ako gore ne pobijedi jedna stranka. Uživanju u sankcijama prepuštaju se i predsjednici opština kada asfaltiraju samo ulice u naseljima u kojima žive ljudi koji su glasali za njihovu stranku. Dakle, sankcije su u našoj, bezmalo, tradiciji.
Zbog svih tih sličnosti, nadali smo se da će Tramp i "njegovi" čim polože zakletve odmah posmjenjivati sve ''kadrove'' iz Odlazeće Administracije i krenuti sa masovnim dovođenjem ''svojih (dakle, naših) ljudi'' u institucije i javna preduzeća, što Donald djelimično i jeste uradio.
Međutim, nismo računali da na to da će sankcije automatski - kao što se štampaju opomene dužnicima za tv pretplatu - možda produžiti tamo neki bezdušni kompjuter, očigledno veoma zastario čim još uvijek nije instalirao najnovije i najvažnije apdejte: premijerkine selfije iz Vašingtona. Dokaz da je vještačka inteligencija još uvijek zaostala i glupa i ništa joj ne znači što je Republika Srpska prošle godine uplaćivala 90.000 dolara mjesečno američkim advokatima za lobiranje.
Zbog svega pobrojanog bilo bi potrebno napisati jedno lijepo, sadržajno - u skladu sa našom snagom – oštro pismo, u kojem bismo zamolili predsjednika Putina, prvo, da obavijesti predsjednika Trampa o svemu navedenom, a drugo: da se samo na dva-tri mjeseca odmore od bavljenja Republikom Srpskom, ne bi li naš predsjednik predahnuo od balansiranja između ruske gvozdene zavjese i iskvarene američke administracije, a premijerka od prekookeanskih letova.
Onda bi naše rukovodstvo imalo vremena da se par dana ili nedjelja posveti svom zapostavljenom hobiju: pitanju golog opstanka šake naroda u neomalterisanim kućama, između kojih se pružaju ulice od ispucalog predizbornog asfalta, kojima idu na posao gdje su "prijavljeni na 400", a zarađuju 500 maraka.
Teme i nisu baš za prvi minut dnevnika, niti su fensi kao pozivnice za ''razne balove'' ali te teme su njihov posao. Samo im to izgleda - kao i našem prijatelju Donaldu, pogađate - odavno niko nije rekao.
(Stavovi autora kolumni na portalu mondo.ba nisu nužno stavovi portala mondo.ba)
