Hrišćanski vjernici koji vrijeme računaju po Gregorijanskom kalendaru proslaviće danas Uskrs, najveći i najstariji hrišćanski praznik koji se slavi u spomen na Hristovo uskrsnuće, njegovu pobjedu nad smrću i nad grijehom.
Vaskrsenje Gospoda Isusa Hrista, kako se taj praznik označava u kalendaru pravoslavne crkve, odnosno Uskrs - Vazam u rimokatoličkom kalendaru, ili samo Uskrs, kako ga imenuju protestantska, anglikanska, luteranska, baptistička ili druge zajednice nastale reformacijom rimokatoličke crkve, nosi epitet najstarijeg i najvećeg ili praznika nad praznicima, jer predstavlja samu suštinu hrišćanstva.
Isus Hristos, Mesija, koji se ovaplotio od Duha Svetoga i Djeve Marije i postao čovjek, došao je u ovozemaljski život da bi svojom žrtvom na krstu spasio sav ljudski rod od grijeha, da bi, potom, uskrsenjem iz mrtvih pobijedio smrt koja je nastala kao posljedica grijeha.
Bez uskrsenja, kao najvećeg događaja vaseljene, kako to navode teolozi, sama Hristova žrtva ne bi imala nikakvog smisla, a hrišćanstvo bi bila samo jedna lijepa priča.
Uskrs ima višestruki značaj, pored osnovnog - pobjede nad smrću, on je i nada za život budućega vijeka i osnova za ponovni Hristov dolazak kada će Sin Božiji konačno uništiti Sotonu - izvor zla, grijeha i smrti.
To je ujedno i najstariji hrišćanski praznik, koji se praznuje još od prvih vremena hrišćanstva. U crkvenom kalendaru nema stalni, fiksni datum.
Glavni je pokretni praznik i na osnovu njegovog datuma određuje se kada će biti drugi pokretni vjerski praznici.
Na Prvom vaseljenskom saboru, održanom u Nikeji 325. godine nove ere, Crkva je ustanovila da se on praznuje u prvu nedjelju koja dolazi iza punog Mjeseca, a koji se pojavljuje poslije prve ravnodnevnice, s tim da to ne može biti prije 4. aprila, niti poslije 8. maja.
Danas ovakav kanonizovani princip određivanja datuma Uskrsa primjenjuju pravoslavne crkve odnosno crkve koje su ostale na ortodoksnoj, pravovjernoj liniji.
Rimokatolička crkva je taj princip napustila 1583. godine, uvela je određene modifikacije u odnosu na princip Nikejskog sabora, a to su prihvatile, tačnije naslijedile, protestantske zajednice.
Uskršnja jaja se šaraju na Veliku subotu. Hristos je razapet na Veliki Petak, i to je najtužniji dan u godini, dan kada sve radnje koje jesu ili koje asociraju na radost, potrebno odgoditi, pa tako i šaranje jaja. Običaj je i da se prave pereci, koji simbolizuju Hristov vijenac.
Banjalučki biskup Franjo Komarica služio je uskrsnu misu u katedrali Svetog Bonaventure u Banjaluci.
U obraćanju mnogobrojnim vjernicima, biskup Komarica je istakao da je praznik Hristovog uskrsnuća praznik cijele Hristove crkve i brojnih naroda, nacija i rasa.
"Svi se oni raduju današnjem danu zato što znaju da su miljenici Božiji i da su ovdje na zemlji u prolazu prema vječnom životu, koji nam je omogućio utjelovljeni sin Božiji Isus Hrist, koji je radi nas i našeg spasenja bio spreman umrijeti u najtežim mukama i time otvoriti vrata vječnog života svima onima zbog kojih je došao na zemlju", poručio je biskup Komarica.
On je naveo da o uskrsnuću Hristovom postoji mnogo svjedočanstava, ali da su vjernici najdragocijenije svjedočanstvo, jer nakon više od 2.000 godina od ovog istorijskog događaja vjeruju u uskrsniće i svojim životom se trude pokazati da je uskrsli Hrist stvarnost.
Biskup Komarica je pozvao vjernike da u svemu što rade budu vjerodostojni kao što je Hrist bio vjerodostojan, a ne lažan, te da se u molitvama sjete svih braće i sestara koji zbog bolesti ili drugih razloga nisu u prilici učestvovati u molitvenom slavlju.
U Uskršnjoj poruci vjernicima Komarica je rekao da je Uskrs presudni događaj za cijeli ljudski rod, te da je Isus Hrist jedini obećani spasitelj svijeta i svakog čovjeka, svakog ljudskog života, pobijedio najvećeg neprijatelja života - smrt.
Redakcija Monda čestita Uskrs svima koji ga danas slave.
