Francuski putopisac Šarl Irljart obreo se 1875. u Banjaluci, čiji su stanovnici tada proživljavali burne, posljednje godine turske uprave. U knjizi "BiH: Putopis iz vremena ustanka 1875-1876" on opisuje šta je zatekao u gradu na Vrbasu..
Šetnju Banjalukom započinje iz srpskog predgrađa (na slici)...
"Zaustavljamo se u predgrađu, na trgu koji je od druma odvojen širokim jarcima. To je hrišćanska pijaca, okružena drvenim kućama, krčmama, prenoćištima, malim dućanima. Neki Dalmatinac, koji se ovdje naselio u vrijeme izgradnje željeznice kao preduzimač zemljanih radova, drži neku vrstu hotela i točionicu pića; on govori italijanski i srpski s podjednakom lakoćom, kao i Dalmatinci s obale, i nudi mi smještaj..."
U nastavku, Iljart slikovito opisuje svoju ulazak u turski dio grada...
"Čovjek ne bi ni rekao da se nalazi usred velikog grada, ali, što se dalje ide, to je život očigledniji; djeca, sva obučena u crveno kao ministranti, guraju se na izlazu iz škole, dok ih opominje njihov učitelj, taleb s naočalama, sa glavom kao u alhemičara, koji podsjeća na Dekanove slike; nasred kolovoza brzo prolaze arnautski konjanici i osorni Albanci, s puškom preko sedla, a iskre sijevaju ispod konjskih kopita; jedan oficir nizama prelazi preko ceste, natovaren potpuno krvavom četvrtinom ovna", piše Iljart.
Hodajući dalje Banjalukom, Francuz nailazi na veliku džamiju okruženu pijacom i rasklimani most iznad "kužnog jarka", koji asociraju na Ferhadiju i Crkvenu:
"Turski dio grada počinje nakon vrtova, prostraniji i šareniji od srpskog predgrađa. Na ulazu je pijaca, ponovo ista kao u svim tim muslimanskim gradovima; ali ona se proteže na jako velikom prostoru. U njenom središtu je velika džamija. Vrijeme je za molitvu; svijet ulazi u gomili, i iza lukova, zatvorenih obojenim rešetkama kao mušebecima, vide se vjernici kako obavljaju obredno pranje pred velikom školjkom u unutrašnjem dvorištu. Mujezin, potpuno presmićen starac, oslonjen na štap, ide da stane na raskršće četiri ulice koje se sijeku pod prvim uglom na pijaci i, usred te gomile koja smeta prolazu, zove vjernike u džamiju piskavim i drhtavim prodornim glasom u nekom čudnom ritmu...
Nakon pijace, dolazi se na rasklimani most iznad kužnog jarka u kojem gacaju patke. Na obali blatnjavog potoka čuče neki bijednici i vegetiraju kao skamenjeni u crnkastom blatu. To je pritoka Vrbasa koja protiče kroz grad, stvarajući bare zbog kojih su saobraćajnice neprohodne. Nikada vedrije prirode i slikovitijeg grada, a veće zapuštenosti; sve je puno suprotnosti..."
Knjiga "BiH: Putopis iz vremena ustanka 1875-1876" sadrži i brojne ilustracije koje je naslikao Iljart, a osim Banjaluke, u knjizi su opisani Zagreb, Kostajnica, Dvor na Uni, Novi, ali i ratovanje Turaka protiv srpskih ustanika oko Srpca, tadašnja turska uprava u BiH, porezi, pravosuđe, sloboda vjeroispovijesti, kao i uzroci koji su doveli do ustanka protiv Turaka...
Ukoliko vam se dopadaju "Priče iz naftalina", zapratite nas i na facebooku! (LINK)