Navodna istraživanja javnog mnijenja koja se pojavljuju u medijima oružje su koje se često koristi u političkoj borbi. Analizirali smo kako istraživanja nastaju, te kada im treba vjerovati, a kada ne.
U 2021. godini u medijima u Republici Srpskoj nije objavljena nijedno istraživanje javnog mnjenja o popularnosti političkih partija i ličnosti, ako ne računamo potpuno nezvanične podatke na društvenim mrežama i blogovima. To je u neskladu sa proteklim godinama, posebno onim u kojima se održavaju izbori, kada se čini da popularne ankete iskaču na sve strane.
Međutim, izborna godina je iza ćoška i svakako bi trebalo da se pripremimo da se uskoro preko telefona začuje pitanje: dobar dan, mi radimo anketu o kandidatima...da li imate vremena da odgovorite na nekoliko pitanja?
To što anketa i grafikona (trenutno) nema u medijima, ne znači da se istraživanja ne rade. O tome mogu posvjedočiti i ljudi iz struke, kao i građani koji su imali pozive u kojima su anketari od njih pokušali da dobiju mišljenje o političkim trendovima i imenima. Na istraživanje rejtinga pozvala se i Ujedinjena Srpska kada je tokom vikenda saopštila svoje kandidate za izbore naredne godine.
Zanimljivo je i to da su pojedinci u opoziciji - na primjer, Nebojša Vukanović u intervjuu za naš sajt - potvrdili da je jedan od dogovora sa njihovih sastanaka bio da se kandidati za inokosne funkcije biraju u skladu sa rezultatima koje pokažu istraživanja javnog mnjenja.
Nikola Vidović iz agencije "Metrics", kaže da na "tržištu" istraživača javnog mnjenja na našim prostorima djeluje nekoliko imena, najviše iz Srbije, te da se istraživanja (skoro neprekidno) sprovode, iako njihovi rezultati ne dospijevaju uvijek do javnosti. Ranije, brojnim objavama nepotpunih rezultata obično se željelo uticati na birače, što je poljuljalo povjerenje u sam pojam istraživanja javnog mnijenja.
"Ideja da se kandidat bira nakon istraživanja popularnosti pojedinačnih političara je ispravna, da kažem, logična odluka. Sporno je ukoliko se odluka donosi na osnovu samo jedne ankete, jer ako je neko najpopularniji danas ne znači da će isti rezultati biti u sljedećem periodu. Stoga je poželjno istraživanja raditi u kontinuitetu, jer samo praćenje rejtinga u kontinuitetu omogućava nam da spoznajemo trendove, odnosno da li nečija popularnost raste, stagnira ili opada", kaže Vidović.
Kada bismo sproveli anketu o povjerenju u ankete, gotovo sigurno da bi većina ispitanika rekla da anketama ne vjeruje, ili da su namještene. Međutim, urednici svjedoče da je to često najatraktivniji sadržaji u medijima, jer svi vole da pogledaju “pitu” ili grafikon na kome su stranke poredane po popularnosti.
Anketa
Da li vjerujete anketama o rejtingu političara i stranaka ?
-
Ne
69.77% (30)
-
Da
30.23% (13)
Skeptični će uvijek naći dovoljno primjera da su rezultati istraživanja “omanuli” u odnosu na stvarne rezultate izbora. S druge strane, istraživači će iznijeti primjere kada je njihov rad precizno pokazao šta će se desiti na izborima. Napominju da su rezultati istraživanja samo presjek trenutnog stanja, ali i da su moguće metodološke greške. Obično je to loše urađen uzorak, kada se, primjera radi, anketira više urbanog stanovništva u odnosu na ono sa periferije i sela, jer je anketarima lakše da anketiraju u gradu.
"Prvo na šta čitalac koji gleda rezultate istraživanja javnog mnjenja u novinama treba obratiti pažnju je to ko je radio istraživanje. Druga stvar je uzorak, njegova veličina i reprezentativnost. Vrlo važno je to na koji način je istraživanje rađeno, da li je u pitanju terensko, telefonsko ili kombinovano istraživanje. Danas zbog epidemije korone većina agencija se odlučuje za telefonsko istraživanje, koje je neznatno manje pouzdano od terenskog, ali je prikupljanje podataka značajno efikasnije. Ono zbog čega ankete mogu da daju pogrešno stanje je neiskrenost sagovornika, jer se dešava da ispitanici jedno kažu, a drugo misle. Drugo je velika stopa odbijanja, jer mnogi ne žele da učestvuju u anketi, što smanjuje pouzdanost", kaže Vidović.
U 2018. godini prije Opštih izbora objavljeno je na desetine anketa u raznim medijima, a prava rijetkost je bila da saznamo ko iza tih anketa stoji. Navodna ozbiljnost se temeljila na frazama poput "jedna strana/beogradska agencija" koja je radila istraživanje, ili "neimenovana međunarodna organizacija koja je istraživanje naručila".
Poneke ankete su bile toliko očito izmišljene, jer su imale bespredmetne teme "istraživanja" ali su osmišljene da istaknu određenog političara. Bilo je i anketa koje su u zbiru davale veći rezultat od 100 procenata.
Ideja da se manipulisanjem objava navodnih istraživanja može uticati na jedan dio birača nije bez osnova, smatra Borislav Vukojević, viši asistent na Fakultetu političkih nauka univerziteta u Banjaluci. Stoga je za očekivati da će, kako se izborna bude povećavala, biti i više istraživanja javnog mnjenja u medijima, bilo stvarnih ili izmišljenih.
"Budući da je predizborna kampanja vanredna situacija u društvu, smatra se da građani imaju veću potrebu za informacijama, kako bi donijeli ispravnu odluku u izbornom procesu. Imajući to u vidu, politički akteri imaju interesa da plasiraju isključivo rezultate koji prenaglašavaju njihovu podršku, s ciljem da utiču na javno mnijenje. Kontekst post-istine se odnosi na novu društvenu paradigmu u kojoj racionalni argumenti imaju podređen položaj u odnosu na lično iskustvo i subjektivni doživljaj. Ukoliko se građanima plasira određena netačna informacija, na primjer, rezultati nekog istraživanja javnog mnjenja, lični doživljaj će kasnije igrati mnogo veću ulogu nego argumenti koji dokazuju (ne)ispravnost informacije. Zbog prirodne potrebe za pripadanjem, ljudi su skloni društveno prihvatljivom ponašanju zbog izbjegavanja odgovornosti manjinskog mišljenja", kaže Vukojević
U pojedinim evropskim zemljama zakonom je zabranjeno da se rezultati istraživanja objavljuju tokom predizborne kampanje ili u nekom sličnom vremenskom periodu. I tamo gdje je dozvoljeno, praksa je da u skladu sa preporukama Savjeta Evrope, mediji imaju obavezu da prilikom objavljivanja rezultata istraživanja objave sljedeće elemente: naziv organizacije koja je naručila istraživanje, naziv agencije koja je sprovela istraživanje i metod koji koristi, uzorak i moguća odstupanja, te datum sprovođenja istraživanja.
Ovi podaci su osnova da bi se govorilo o relevantnoj informaciji koja čitaoce ne dovodi u zabludu.
"Ukoliko u tekstu građani ne mogu pronaći odgovor na minimum četiri od pet gore navedenih pitanja, rezultate treba odbaciti kao nerelevantne i manipulativne", sugeriše Vukojević.