U velikom intervjuu za MONDO, poslanica Liste za pravdu i red u Narodnoj skupštini RS, Zagorka Grahovac, sumirala je rad zakonodavnog tijela u 2025. godini, osvrnula se na kvalitet diskusija i ukazala na greške i sporne zakone.
Govorila je o posljedicama koje će zakoni i odluke donijeti u 2026. godini, komentarisala predstojeće predsjedničke izbore i realnost scenarija Vukanović – Blanuša, kao i odluku o ponavljanju izbora.
Grahovac je u intervjuu za naš portal otvoreno govorila i o problemima Narodne skupštine, hitnim procedurama, političkim obračunima i kontroli vlasti nad zakonodavnim procesom, ali i o pritiscima kojima je bila izložena opozicija.
Smatrate li da je Skupština više fokusirana na stvarno zakonodavstvo ili na političku i propagandnu aktivnost?
Rad Narodne skupštine Republike Srpske u 2025. godini bio je loš i politički štetan. Narodna skupština nije bila prostor ozbiljnog zakonodavnog rada niti stvarne kontrole izvršne vlasti, već je funkcionisala kao servis vladajuće većine.
Posebno je poražavajuće što je u 2025. godini održano duplo više posebnih nego redovnih sjednica, koje su gotovo bez izuzetka predstavljane kao odbrana nacionalnih interesa, a u praksi su služile političkim obračunima i dizanju tenzija. Zakoni su se donosili po hitnom postupku, da bi potom bili povučeni ili stavljeni van snage, čime je proizvedena pravna nesigurnost i ozbiljno narušeno povjerenje građana u institucije koje bi morale biti temelj sistema.
Koje poslanike biste izvojili kao najkorektnije, bez obzira na političku pripadnost?
Ton i kvalitet skupštinskih rasprava u 2025. godini bili su na veoma niskom nivou. Dominirali su lični obračuni, vrijeđanja i svjesno podizanje tenzija. Takav ambijent nije bio slučajan, već sistematski proizveden kako bi se obesmislila svaka kritika i skrenula pažnja sa suštine zakona koji su se donosili.
Ozbiljne i argumentovane rasprave, nažalost, rijetko privlače pažnju javnosti i medija, jer je unaprijed jasno da vladajuća većina, bez obzira na iznesene argumente, izglasa sve što želi.
Ipak, neki poslanici i u takvom ambijentu dosljedno i korektno rade svoj posao. U oblasti ekonomije posebno se izdvaja Mirjana Orašanin, a u socijalnim temama Tanja Vukomanović. Korektan i ozbiljan pristup raspravama imaju i Spomenka Stevanović, Saša Grbić i Mirsad Duratović.
Krajem godine u Skupštini ste prozivali ministra Petra Đokića, obraćajući mu se na engleskom, što je izazvalo pažnju javnosti. Kako su poslanici i građani reagovali na tu prozivku, i koje biste druge skupštinske diskusije iz 2025. godine izdvojili kao posebno značajne ili zanimljive?
Obraćanje ministru Petru Đokiću na engleskom jeziku nije bio performans, već svjesna politička poruka. Htjela sam da razobličim način njegove komunikacije u Skupštini – manipulaciju i izbjegavanje konkretnih odgovora, čak i na najjednostavnija pitanja, uz pokušaj da se ostavi utisak kako je on "pametan", a da su građani i poslanici koji njegove odgovore ne razumiju neznalice. U stvarnosti je upravo suprotno.
Reakcije su bile izuzetno pozitivne. Stizale su otvorene čestitke i riječi podrške, kako od poslanika – i iz opozicije i iz vlasti – tako i od velikog broja građana koji su jasno prepoznali suštinu poruke.
Od svojih skupštinskih diskusija posebno bih izdvojila onu iz februara ove godine, kada smo pozivali vlast da umiri građane, smanji tenzije i počne da uvažava i one koji misle drugačije. Tokom cijele godine insistirali smo i na izmjenama zakona kako bi roditelji njegovatelji dobili veća prava i dostojniji status, jer je riječ o pitanju koje prevazilazi politiku i tiče se elementarne odgovornosti države prema najranjivijima“.
Snosi li možda opozicija, uključujući i Vašu stranku, dio odgovornosti zato što vlast bez otpora donosi sporne zakone?
Prostor opozicije da stvarno utiče na zakonodavni proces u 2025. godini bio je veoma ograničen. Vladajuća većina je zakone donosila unaprijed, bez stvarne namjere da čuje argumente ili prihvati amandmane, zbog čega je skupštinska procedura često bila svedena na puku formalnost.
Ipak, opozicija nije bila bez uticaja. Lista za pravdu i red je dosljedno ukazivala na sporne odredbe i političke manipulacije, a u više navrata uspjeli smo da promijenimo tok događaja i natjeramo vlast da odustane od pojedinih zaključaka i politika, dok opozicija svoj osnovni stav nije mijenjala. Tačno je da bi efekat bio jači uz veću koordinaciju cijele opozicije, ali ključna odgovornost ostaje na onima koji imaju vlast i koriste je da ignorišu dijalog, struku i javnost.
Koje zakone smatrate najproblematičnijim?
Među najproblematičnijim zakonima u 2025. godini su izmjene Zakona o finansiranju političkih stranaka, kojima su opozicionim partijama oduzeta sredstva za rad. Time je direktno narušena politička ravnopravnost i uveden presedan u kojem vlast finansijski kažnjava političke protivnike.
Zabrinjava i Zakon o posebnom registru javnosti rada neprofitnih organizacija, kojim su civilno društvo i nezavisni mediji stavljeni pod politički nadzor. Jasno je da Zakon služi pritisku i zastrašivanju kritičkih glasova, a ne transparentnosti.
Problematične su i izmjene Krivičnog zakonika, koje dodatno otvaraju prostor za politički uticaj na pravosuđe i institucije. Sve to pokazuje da su zakoni u 2025. godini korišteni prvenstveno kao sredstvo političkog obračuna i kontrole, a ne u interesu građana“.
Da li smatrate da su pojedini zakoni donošeni po hitnom postupku bez stvarne potrebe, samo da bi se izbjegla javna rasprava? Ako jesu, koje biste izdvojili?
Da, hitni postupak je u 2025. godini postao pravilo, a ne izuzetak. Korišten je kako bi se izbjegla javna rasprava, mišljenje struke i učešće građana, naročito kod politički osjetljivih zakona.
Po hitnoj proceduri su donošeni upravo oni zakoni koji su izazivali najviše kontroverzi u javnosti. Posebno je problematično što se čak i budžet, kao najvažniji dokument ekonomske i socijalne politike, donosi po hitnoj proceduri, bez ozbiljne rasprave.
"Zakoni usvojeni u 2025. godini u vrlo maloj mjeri su se bavili stvarnim životnim problemima građana".
Koliko su zakoni bili usmjereni na stvarne probleme građana, a koliko na zaštitu vlasti?
Zakoni usvojeni u 2025. godini u vrlo maloj mjeri su se bavili stvarnim životnim problemima građana. Dok su rasle cijene hrane, energenata i osnovnih troškova, Narodna skupština nije nudila sistemska rješenja za rast plata, zaštitu radnika ili rasterećenje porodica. Zdravstvo, obrazovanje i socijalna zaštita ostali su hronično zapostavljeni.
Umjesto toga, prioritet su dobijali zakoni usmjereni na političke obračune, pritiske na medije i civilno društvo i jačanje kontrole vlasti nad institucijama. Čak i kada su se otvarala važna socijalna pitanja, poput položaja roditelja njegovatelja, izostajala je politička volja da se ona trajno i sistemski riješe.
Takav pristup pokazuje da zakonodavna politika u 2025. godini nije bila usmjerena na kvalitet života građana, već na očuvanje političke moći, što dodatno produbljuje nepovjerenje u institucije.
Kako komentarišete posljednju javnu izjavu predsjednika Narodne skupštine Nenada Stevandića, u kojoj je rekao da njegova "frizerka", nema fakultet, ali da je "pametnija od pola poslanika"? Da li takva izjava, po vašem mišljenju, vrijeđa dostojanstvo Narodne skupštine i obesmišljava ulogu narodnih poslanika?
U pokušaju da opravda imenovanje gospođe Nikoline Šljivić na funkciju za koju objektivno nema dovoljno kompetencija, Nenad Stevandić se, umjesto odgovora na opravdane kritike o spornom obrazovanju i iskustvu, upleo kao pile u kučine, izvrćući teze i svjesno skrećući raspravu sa suštine. Ovdje nije riječ o nečijem zanimanju, već o pitanju kompetencija, odgovornosti i poštovanja institucije, koju je takvim nastupom dodatno ponizio.
Kada predsjednik Narodne skupštine posegne za uvredama i banalizacijom da bi prikrio politički promašaj, on šalje poruku da su znanje i odgovornost sporedni, a lojalnost važnija od stručnosti, čime direktno ponižava i Narodnu skupštinu i građane koje ona treba da predstavlja.
"Skupština mora prestati da bude produžena ruka izvršne vlasti i politički teatar, a ponovo postati mjesto stvarne rasprave, kontrole i odlučivanja".
Šta bi, po vašem mišljenju, moralo da se promijeni već u prvim mjesecima 2026. da bi Narodna skupština povratila minimum kredibiliteta kod građana?
Prije svega mora se promijeniti odnos vlasti prema Narodnoj skupštini kao instituciji. Skupština mora prestati da bude produžena ruka izvršne vlasti i politički teatar, a ponovo postati mjesto stvarne rasprave, kontrole i odlučivanja.
Neophodno je zaustaviti zloupotrebu hitnih procedura, povećati broj redovnih sjednica i otvoriti prostor za javnu raspravu, struku i građane. Jednako je važno promijeniti političku kulturu – jer je predsjednik Narodne skupštine svojom samovoljom i načinom vođenja sjednica direktno doprinio lošoj atmosferi i potpunom izostanku dijaloga. Bez promjene takvog ponašanja na vrhu, povratak kredibiliteta Narodne skupštine neće biti moguć“.
Da li zakoni i odluke donesene u 2025. stvaraju pravne i političke probleme koji će tek doći na naplatu u 2026. godini? Ako da – koje konkretno?
Apsolutno. Zakoni i odluke donesene u 2025. godini već proizvode posljedice koje će se u punoj mjeri osjetiti u 2026. godini. Donošenje zakona koji su kasnije povlačeni ili stavljani van snage stvorilo je ozbiljnu pravnu nesigurnost, jer su građani, privreda i same institucije dovedeni u situaciju da ne znaju koja pravila važe i koliko dugo.
Takva nestabilnost sistema vodi lošem planiranju i pogrešnim odlukama, a sve finansijske posljedice tih grešaka, kao i uvijek, na kraju snose građani. Oktobarski izbori će pokazati da li je povjerenje građana u ovakvu vlast trajno izgubljeno.
Da li je Lista za pravdu i red tokom protekle godine bila izložena pritiscima, ucjenama ili pokušajima političke marginalizacije?
Da, Lista za pravdu i red je tokom 2025. godine bila izložena stalnim pritiscima i pokušajima političke marginalizacije, kroz institucionalne opstrukcije, medijske napade i pokušaje diskreditacije.
Najozbiljniji i najopasniji pritisak bio je usmjeren na lidera naše stranke, Nebojšu Vukanovića, kojem je u dva navrata zapaljen automobil ispred porodične kuće.
Naš politički stav je bio jasan i dosljedan, i upravo zbog toga smo često bili meta. Međutim, ti pritisci nisu nas ušutkali niti slomili – naprotiv, dodatno su učvrstili našu odlučnost i potvrdili da predstavljamo stvarnu opoziciju koja ne pristaje na ucjene, zastrašivanje i kompromise na štetu građana“.
"Scenario Vukanović-Blanuša predstavlja najprihvatljiviju opciju".
SDS je već izašao sa kandidatom za predsjednika Srpske – Brankom Blanušom. Istovremeno, Stanivuković pokreće novi politički projekat "Sigurna Srpska", aktivno vodi kampanju i otvoreno se protivi kandidaturi SDS-a. U javnosti se pominje scenario u kojem bi Branko Blanuša bio kandidat za predsjednika RS, a Nebojša Vukanović kandidat za člana Predsjedništva BiH. Koliko je taj scenario realan u trenutnim političkim okolnostima i da li bi takav dogovor zaista mogao okupiti opozicioni blok, ili bi dodatno produbio podjele?
Što se tiče Liste za pravdu i red, scenario u kojem bi Branko Blanuša bio kandidat za predsjednika Republike Srpske, a Nebojša Vukanović kandidat za člana Predsjedništva BiH predstavlja najprihvatljiviju i najpravedniju opciju. Sigurna sam da bi takav dogovor imao snažnu podršku građana i realan potencijal da dovede do smjene aktuelne vlasti.
Nebojša Vukanović uživa veliko povjerenje građana, što se godinama potvrđuje i kroz izbore i kroz njegov dosljedan politički rad. S druge strane, i prijevremeni izbori su pokazali da bi značajan broj građana volio vidjeti Branka Blanušu na mjestu predsjednika Republike Srpske. Ta kombinacija ima i političku težinu i demokratski legitimitet.
Međutim, presudno je da opozicija ima zajednički politički okvir, jasan dogovor o ključnim prioritetima i iskrenu spremnost na saradnju. Bez toga, svaka kandidatura – pa i ona najjača – može postati izvor novih podjela, umjesto snage.
Ako se postigne takav dogovor, opozicija može ponuditi uvjerljivu i ozbiljnu alternativu. Ako ne, rizik od rasipanja glasova i razočaranja birača ostaje vrlo realan. Građani danas ne traže prepakivanje postojeće vlasti, već suštinsku promjenu, a odgovornost da je ponudi leži na opoziciji u cjelini“.
Centralna izborna komisija BiH donijela je odluku o ponavljanju izbora na nekim mjestima. Kako komentarišete ovu odluku i postoje li, po vašem mišljenju, realne šanse za promjenu izbornog rezultata ili preokret?
Odluka Centralne izborne komisije BiH o ponavljanju izbora bila je očekivana i ispravna, jer je utvrđen veliki broj nepravilnosti na više biračkih mjesta. Ponovno glasanje otvara realnu mogućnost izbornog preokreta, posebno u sredinama poput Zvornika, Doboja, Laktaša i Bratunca.
Međutim, u ovakvim situacijama očekivani su i još snažniji pritisci vladajućih struktura – kroz ucjene, pritiske na birače i pokušaje kupovine glasova. To je obrazac koji smo već viđali i koji dodatno kompromituje izborni proces.
Zato ponavljanje izbora nije samo pitanje rezultata, već i pitanje da li institucije imaju snage da obezbijede fer uslove glasanja i zaštite volju građana. Bez toga, svaki izborni proces ostaje pod sumnjom, a povjerenje građana u demokratiju se dodatno urušava“.
