Poslije više od sto godina, na rijeci Ukrini kod Dervente pojavili su se dabrovi!
Davno nestale životinjske vrste evropskog dabra uočene su na lokalitetu Prljače i u blizini takozvanog Agićkog mlina uzvodno od Dervente.
Nažalost, kao prvi konkretni dokaz njihovog dolaska na Ukrinu su dva uginula dabra, koji su se igrom slučaja upetljali u ribarsku mrežu iz koje nisu našli spasa, piše "Press RS".
Neno Simić iz Dervente redakciji "Pressa RS" poslao je fotografije uginulih dabrova, koje je snimio prošle godine. Međutim, uvjerava da je i poslije toga na Ukrini viđao veće kolonije ovog glodara.
"Duže vrijeme sumnjali smo da su se dabrovi pojavili na Ukrini, jer smo pokraj rijeke viđali oglodano drveće i druge tragove koji ukazuju na njihovo postojanje. Moj punac tvrdi da ih je primjetio još prije četiri godine, kada su na njegovom imanju pojeli neka stabla. Međutim, nikome o tome nije pričao. Tek prošle godine imao sam priliku da ih vidim, ali nažalost bili su mrtvi. Upetljali su se u mrežu jednog ribara pa su uginuli", priča Simić.
On kaže da je nakon toga, iz znatiželje, pretraživao reku i uspio je da pronađe dvije lokacije na kojima su se dabrovi nastanili.
"Bio sam prijatno iznenađen, ali nikako nisam uspio da ih fotografišem. Vidio sam dva odrasla dabra i tri mladunca. Nikome nije jasno otkud oni na Ukrini, ali mi je drago što su se pojavli. Zaljubljenik sam u prirodu i nadam se da će ostati da žive na ovim prostorima, a treba učiniti sve kako bi se te životinje zaštitile", kaže Simić.
Slaven Gojković, predsjednik lovačkog udruženja "Motajica" iz Dervente, kaže da su prije pola godine i lovci počeli da pričaju o pojavi dabrova na Ukrini, nakon što su pronašli tragove njihovog marljivog rada, odnosno branu i oglodano drveće.
"Čuo sam priče da su se dabrovi nastanili na Ukrini, ali nisam imao priliku da ih vidim. Lovci su tragove pronašli na lokalitetu Prljače i u selu Cerani između Prnjavora i Dervente. Svima je drago što se ta životinja vratila na naše rijeke. Zakon dabra tretira kao stalno zaštićenu životinju i vjerujte niko iz našeg udruženja ne bi se usudio da ih lovi i mi ćemo prvi stati u njegovu zaštitu", kaže Gojković.
Zanimljivo je da o ovoj pojavi na Ukrini zvanične institucije ne znaju ništa. Kada smo pitali za dabrove, načelnik opštine Derventa Milorad Simić pomislio je da je u pitanju šala. Kasnije je pojasnio da opština nije sprovela nikakav projekat za njihovo nastanjivanje i da su vjerovatno sami došli na Ukrinu.
Pomoćnik ministra za vodoprivredu RS Mihajlo Stevanović za dabrove u Derventi saznao je od novinara "Pressa RS". "Prvi put čujem za tako nešto. Pa otkud dabrovi na Ukrini", pitao se Stevanović.
Biolog Branislav Gašić, koji radi kao viši kustos u Muzeju RS, kaže da je u BiH bilo nekoliko programa i projekata za nastanjivanje dabrova. Jedan od tih projekata realizovan je u Šipovu kada je 2007. godine reku Sokočnicu naselilo pet porodica dabrova koje je donirala njemačka vlada.
"Bili su programi nastanjivanja, ali Ukrina nije bila dio toga. Dabrova ima i u Hrvatskoj na nekoliko mjesta i pretpostavljam da su odatle i došli. Dabrovi su generalno korisne životinje i povoljno utiču na cijelu okolinu. Često znaju da budu veoma bitan faktor u spriječavanju poplava. Za to su zaslužne brane i niz jezera koje dabrovi stvaraju. Njihovim nestankom, u Evropi su izumrle mnoge životinjske vrste, a među njima je i los.
S druge strane, to je djelimično štetna životinja, jer na 100 metara od vode gdje su nastanjeni, obaraju drveće, ali ono meko, kao što je breza ili topola. U nedostatku boljeg, mogu napadati i voćke. Nihov glavni neprijatelj je čovjek, a od prirodnih neprijatelja su to vukovi ili medvjedi", pojašnjava Gašić.
Dabar je monogamna "porodična" životinja i najveći glodar sjeverne hemisfere. Masivne je i zdepaste građe, plosnatog repa, a poznat je kao odličan plivač. Isključivi je biljožder i hrani se sočnim zeljastim biljem koje nalazi u vodi ili na obali. Iz BiH su nestali u drugoj polovini 19. vijeka zbog velikih izlova i potražnje za krznom, mesom i masti, ali i bolesti.
Održao se uglavnom u Norveškoj, Njemačkoj i Poljskoj, a gotovo sve evropske zemlje uključile su se u projekat vraćanja dabra na ranija staništa. Hrvatska ih je ponovo nastanila sredinom 90-tih godina prošlog vijeka, Srbija 2004. godine, a u aprilu 2005. godine to je učinjeno i u BiH, kada je u reku Semešnicu kog Donjeg Vakufa pušteno 20 dabrova.
Poslije toga, nekoliko porodica pušteno je u Sokočnicu kod Šipova, a nedavno su viđeni i na rijeci Krušnici, desnoj pritoci Une.
(MONDO)
