Građani Petrinje Novu godinu dočekuju na ulici: Otvorićemo šampanjac noćas, jedinu flašu koja se nije razbila | MONDOBA

  • Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

tuga

Građani Petrinje Novu godinu dočekuju na ulici: Otvorićemo šampanjac noćas, jedinu flašu koja se nije razbila

Autor Vesna Kerkez
Autor Vesna Kerkez

Građani Petrinje dane provode na ulici i dalje se prisjećaju ružnih scena. Noći provode spavajući po automobilima, a pored veoma teške situacije i dalje vjeruju u bolje sutra.

Izvor: YouTube/24sata.hr/Printscreen

Stanovnici Petrinje i noćas su spavali po automobilima, nakon što su u razornom zemljotresu ostali bez svojih domova. I dalje u šoku poslije svega što im se prije dva dana dogodilo, danas su otvorili dušu pred kamerama tamnošnjih medija.

"Ja sam Damir Lehanka iz Petrinje. U našoj ulici 70 odsto krovova je uništeno.Grijemo se u automobilima. Čuvajte se, ljudi, počeli su da kradu. Komšiji je neko s pajserom razvalio vrata. Mi Petrinjci smo najjači. Malo me emocije tuku, ali nema veze. Spavamo po kolima, svako malo palimo grijanje", kaže emotivni Petrinjac i dodaje:

Možda će vas zanimati

"Vidjeću gdje ću, ne smijem unutra dok ne dođu statičari. Došao sam ovdje u Crveni krst po malo hrane. Pripremićemo malo konzervisane hrane, danas je ipak stara godina".

Napravićemo neki gulaš. I da, šampanjac ćemo popiti. Ostao je u dnevnom boravku, moramo da ga popijemo dok se ne pokvari", kaže Damir.

Ispred prihvatnog centra gdje Crveni krst deli namirnice popričali su i sa Petrinjkom Ivanom, koja je zaplakala

"Ja sam Ivana Krpačić iz Petrinje. Kuća nije toliko oštećena s spoljne strane, unutra jeste. Ne smijemo ni blizu jer je komšijina kuća jako oštećena. Četvoro nas je, djeca su odrasla, volontiraju ovdje. Noći provodimo u autu u dvorištu kod mame sedam kilometara dalje. Palimo auto svako malo da se ugrijemo. Izdržaćemo, moramo. Najviše nam treba ćebad. Trebaju nam šatori i kamp kućice", rekla je Ivana i dodala:

"Stalno pazimo na kuću jer su počele pljačke. Ne znamo ko krade, policiju nismo zvali. Kako dalje? Ne znam, ne znam... Ovako je bilo za vrijeme rata. Ma bilo je gore. Kuća je bila skroz srušena. Ovo je sad drugi put da krećemo ispočetka. Teško ovo izdržavamo. Emocije su prevelike. Hvala svima koji su došli i pomažu jer ovo su scene koje su... Ne znam, nikad se neće izbrisati", dodala je...

(Mondo/24.hr)

Još iz INFO

Komentari 0

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

MONDO REPORTAŽE