Milan Ponjinger (4), koji je preživio tragediju u kojoj je ostao bez roditelja, izašao iz bolnice. Sa starateljem Miroslavom Melegom krenuo u novi dom.
Četvorogodišnji dječak u ponedjeljak je, poslije tri mjeseca dugog oporavka, izašao iz bolnice. Držeći za ruku svog mnogo starijeg brata od tetke Miroslava Melega i njegovog sina Luku, krenuo je u svoj novi dom.
Tri mjeseca mediji su pratili svaki korak dječaka koji je pobijedio sopstvenu sudbinu. Danas, njegova nova porodica želi da mu pruži mir. Fizički oporavak bio je uspješan, a sada mu moraju pomoći da zacijeli dušu.
"Ovaj dio priče je gotov", kaže Milanov brat i staratelj Miroslav Meleg. "Sada svi moramo da se prilagodimo novim okolnostima. Željeli smo da Milan dođe kod nas i nestrpljivo smo ga čekali. Sada želimo da mu pomognemo da što laške nastavi život."
Tek započeti život malog Milana zamalo je prekinut početkom decembra prošle godine. U smrt su se sa prozora na šestom spratu vojnog samačkog hotela u kojem su živjeli otisnuli njegovi roditelji.
Najprije je pala majka Ilonka. Da li je skočila sama, po dogovoru sa suprugom, ili je Palko gurnuo, vjerovatno nikada nećemo saznati. Trenutak kasnije, Palko je uzeo Milana u naručje i skočio.
Iako je, u trenucima nervnog rastrojstva, htio da ugasi život svoje porodice, penzionisani oficir nesvjesno je svom sinu sačuvao život čvrsto ga držeći u naručju tokom pada.
Tokom gotovo tri mjeseca koje je proveo u bolnici Milan je morao da izdrži čitav niz operacija. Imao je prelome obje nadlaktice, podlaktica, nogu i kuka. Posljednji gips sa nogu skinut mu je prije nekoliko nedjelja, i tada je započela duga rehabilitacija, kao i svakodnevne vježbe.
Ipak, kada su beživotna tijela supružnika i teško povrijeđeni dječak pronađeni, čak se ni ljekari nisu usudili da se ponadaju da će se Milan uspješno oporaviti. Niko nije mogao da zamisli scenu koja se odigrala u ponedjeljak ispred Univerzitetske dječje bolnice u Tirošovoj ulici u Beogradu.
Šestogodišnji Luka namješta kapu dvije godine mlađem Milanu i pomaže mu da uđe u automobil. Sa zadnjeg sjedišta, još zbunjen, Milan maše ručicama koje su donedavno bile u gipsu.
"Kažu nam da je danima pričao o tome kako će konačno izaći i otići kući", priča Miroslavljeva supruga Gabrijela.
Najteži zadatak tek je pred porodicom Meleg. Milanu treba pomoći, ne samo da se prilagodi novom životu, već i da shvati šta se dogodilo s njegovim roditeljima.
Kada je pravi trenutak za to, i kako će mu objasniti, dogovoriće se sa psiholozima. Do tada, trudiće se da se sa dječakom što više igraju i, po savjetu stručnjaka, da izbjegavaju da govore o tragediji koja ga je zadesila.
Šta je Palka Ponjigera natjeralo da se baci s prozora zajedno sa sinom koga nije mogao da dobije punih osamnaest godina, vjerovatno nikada nećemo saznati. O mukama koje su ga zadesile on je javno govorio na zasjedanju skupštine Udruženja vojnih beskućnika nekoliko mjeseci prije tragedije.
Ponjigeri su bili jedna od ukupno 600 porodica vojnih lica koje žive širom Srbije bez riješenog stambenog pitanja. Pored toga, Palko je dugovao pola miliona dinara Fondu za socijalno osiguranje vojnih osiguranika, što je poslije njegove smrti - otpisano. Izlaz je pokušao da pronađe u beskamatnom kreditu Ministarstva odbrane od 20.000 evra, koji nije dobio, pišu "Novosti".
(MONDO)
