Tužilaštvo Haškog tribunala tvrdilo je danas u završnoj riječi na suđenju Vojislavu Šešelju da je van svake sumnje dokazalo Šešeljevu krivicu.
Tužilaštvo tvrdi da je dokazalo njegovu krivicu za zločine nad Muslimanima i Hrvatima u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH, 1991-93. za koje je optužen.
Tužilac Matijas Markusen rekao je da su dokazi tokom suđenja pokazali da je Šešelj odgovoran za protjerivanje "desetina hiljada" i ubistvo 905 Hrvata i Muslimana, kao i za nezakonito pritvaranje, mučenje, prebijanje i seksualno zlostavljanje stotina drugih, uništavanje naselja i vjerskih objekata i pljačku.
Ti zločini počinjeni su, po riječima tužioca, u opštinama Vukovar, Zvornik, širem području Sarajeva, Mostaru, Nevesinju i vojvođanskom selu Hrtkovci, u okviru zajedničkog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bilo stvaranje ujedinjene srpske države na teritorijama BiH i Hrvatske.
"Optuženi je fizički počinio zločine u Vukovaru i Hrtkovcima, a odgovoran je i za zlodjela koje su srpske snage, uključujući i šešeljevce, počinile u drugim opštinama", kazao je tužilac Markusen.
Dobrovoljci Srpske radikalne stranke, koje je Šešelj "regrutovao, organizovao i kontrolisao", počinile su, kako je podvukao zastupnik optužbe, neke od "najdivljačkijih" zločina u svim navedenim opštinama, gdje su važili za najbrutalnije. Šešelj je, takođe, zločine "podsticao, pomagao i podržavao".
"Dokazi bez sumnje potvrđuju da je Šešelj bio učesnik u udruženom zločinačkom poduhvatu stvaranja separatne srpske države koji je trajao od avgusta 1991. kada su srpske snage počele masovnu kampanju progona nesrpskog stanovništva" u Hrvatskoj, a zatim i u BiH, naglasio je Markusen.
Kao druge članove udruženog zločinačkog poduhvata, naveo je Slobodana Miloševića, generale JNA Veljka Kadijevića i Blagoja Adžića, zvaničnike SDB Srbije Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, lidere Srba u Hrvatskoj i BiH Milana Babića, Milana Martića i Radovana Karadžića, zatim Željka Ražnatovića-Arkana, Radmila Bogdanovića i druge.
"Zločini nad nesrbima počinjeni su zbog toga što su Šešelj i drugi učesnici bili ujedinjeni u namjeri da stvore ujedinjenu srpsku državu", koju je Šešelj nazivao Velika Srbija, a čije je stvaranje činilo osnovu njegove ideologije, podvukao je tužilac Markusen.
Kao ilustraciju, on je prikazao mapu Velike Srbije koju je objavio istoimeni list Šešeljeve partije. Na toj mapi, BiH, Crna Gora, Makedonija, Srbija i veliki dio Hrvatske s granicom Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, ulaze u Veliku Srbiju.
Istovremeno, kako je kazao tužilac, Šešelj je obnovio četničku tradiciju kao sredstvo za ostvarivanje tog cilja, zbog kojeg je ostavio po strani i politička i ideološka neslaganja koja je imao sa saučesnicima.
Optuženi je vodio i "žestoku, neprekidnu propagandu" protiv nesrba, "ponižavajući ih" i dehumanizujući u javnim nastupima. Hrvate je nazivao ustašama, a bosanske Muslimane islamskim ekstremistima, okrivljujući ih za zločine nad Srbima iz Drugog svjetskog rata.
Tužilac Markusen naznačio je da je Šešelj "zagovarao slijepu osvetu za zločine iz Drugog svjetskog rata".
Podsjećajući da je na današnji dan prije 20 godina Šešelj zaprijetio da će "Bosnom poteći rijeke krvi", ako bude proglašena njena nezavisnost, Markusen je rekao da se to i dogodilo sutradan, 6. Marta 1992. kada je Bosna proglasila nezavisnost, kao što se prethodno dogodilo poslije proglašenja nezavisnosti Hrvatske.
"Prije dvadeset godina, optuženi je pozvao na zločine protiv nesrba, kako bi njegova četnička vizija Velike Srbije mogla biti ostvarena", podvukao je tužilac Markusen.
Kao primjer tih zločina, naveo je da su u okolini Zvornika, "četnici" ubili oko 80 Muslimana koje su prethodno zlostavljali i tukli u Domu kulture u selu Drinjača. Strijeljanje je preživio 22-godišnji mladić, kome su stradali otac i tri brata. Taj zločin, on je opisao na suđenju Šešelju.
Tužilac Markusen u nastavku završne riječi govori o nastanku udruženog zločinačkog poduhvata stvaranja Velike Srbije i individualnim ulogama njegovih učesnika.
Završni argumenti tužilaštva trebalo bi da potraju i u utorak i u srijedu, ali je tužilac Markusen najavio da neće iskoristiti svih 10 sati. Šešelj, koji se brani sam, svoju završnu riječ izložiće iduće nedjelje, od 12. do 15. marta.
Šešelj je optužen za progon nesrba na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi; deportaciju i nehumana djela (prisilno premještanje) kao zločin protiv čovječnosti.
Optužnica ga tereti i za kršenje zakona i običaja ratovanj0 - ubistva, mučenje, okrutno postupanje, bezobzirno razaranje sela ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, uništavanje vjerskih objekata i pljačkanje javne ili privatne imovine.
Suđenje Šešelju počelo je u novembru 2007, poslije jednog neuspješnog pokušaja i štrajka glađu optuženog.
U sudskom pritvoru u Sheveningenu, Šešelj je od 24. februara 2003, kada se dobrovoljno predao odmah pošto je Tribunal objelodanio optužnicu protiv njega.
U međuvremenu, Tribunal je Šešelja dva puta osudio zbog nepoštovanja suda, odnosno objavljivanja identiteta zaštićenih svjedoka - pravosnažno na 15 mjeseci zatvora, a nepravosnažno na zatvorsku kaznu od 18 mjeseci. Po presudi, te kazne su objedinjene.
Zbog toga što svoje knjige i druge dokumente koji sadrže podatke o identitetu zaštićenih svjedoka nije uklonio sa svoje internet stranice, Tribunal je Šešelja treći put optužio za nepoštovanje suda, a taj postupak je u toku.
Od prošle godine, Šešelj ima zdravstvenih tegoba, od kojih je najozbiljnija nepravilan ritam srca.
Šešelju je 6. januara pozlilo u pritvoru Tribunala u Sheveningenu, a poslije ukazane hitne pomoći bio je prebačen u bolnicu u Lajdenu, gdje mu je 12. januara, ugrađen, kako je rekao, "unutrašnji defibrilator", odnosno aparat za regulisanje srčanog ritma.
(Beta)
