Optuženi Sreten Jocić, zvani Joca Amsterdam, izjavio je pred Okružnim sudom u Beogradu da nije kriv.za podstrekavanje na ubistvo više ljudi.
"Nisam izvršio krivično djelo i ne osjećam se krivim. Nisam poznavao Gorana Marjanovića i Ducu i nikada nisam čuo za njih, niti sam sa njima bio u sukobu", rekao je Jocić u svojoj odbrani.
Jocić je optužen da je Miodragu Prodanoviću i Bojanu Milosavljeviću u julu 1995. godine platio 50.000 njemačkih maraka da ubiju Gorana Marjanovića, zvanog Goksi Bombaš, i još jednog čovjeka sa nadimkom Duca.
Milosavljević i Prodanović ranije su pravosnažno osuđeni na po 15 godina zatvora zbog ubistva Marjanovića i njegove djevojke Marije Đorđević u sportskom centru Olimp u Beogradu i ranjavanje više osoba koje su se tu slučajno zatekle.
Jocić je rekao da je cijeli jul 1995. godine proveo na ljetovanju u Grčkoj, a da je Srbiju napustio krajem 1994. godine i preselio se u Bugarsku zbog sukoba sa tadašnjim načelnikom Javne bezbednosti MUP-a Srbije Radovanom Stojčićem Badžom.
Dodao je da ne zna ništa o automobilu "simka" sa italijanskim registarskim oznakama, koji je, prema optužnici, korišćen prilikom ubistva Marjanovića.
Jocić je ispričao da nije znao da je njegova bivša žena, Holanđanka, boravila u Srbiji u julu 1995. godine, i da je to od nje saznao tek 1996. godine, kada mu je rekla da je htjela da ga iznenadi, jer je čula da ima drugu ženu, pa je htjela da se uvjeri u to.
Jocić je odbranu iznosio dva sata, a na početku je rekao da nema imovinu na svoje ime, kao i da ostvaruje prihode od 600 evra mjesečno i da je vlasnik preduzeća Hemisfera u Beogradu, dok je od škole završio osnovnu u Srbiji i koledž za drago kamenje u Belgiji, a koledž za obojeno kamenje u Bangkoku, glavnom gradu Tajlanda.
Dodao je da živi u Beogradu, u Tolstojevoj 33 i da iz dva braka ima petoro djece, kao i da ranije nije osuđivan.
Jocić je ispričao da se u Srbiju, poslije 10 godina boravka u inostranstvu, vratio 1992. godine, pošto su uvedene sankcije, i da je za tih 10 godina bio samo jednom u zemlji, 1991. godine, na sahrani Đorđa Božovića Giške.
"Zvali su me da se vratim ljeta 1992. godine zbog određenih pozicija koje sam imao kod bezbjednosno-diplomatskih organa SRJ. Na sastanku mi je rečeno da su uvedene užasne sankcije i da je dužnost svakog patriote da pomogne", rekao je Jocić.
Dodao je da je Vladi Srbije pomagao u nabavci tehnickcih sredstava, energenata i humanitarne pomoći, a da je u "socijalističkim zemljama" Bugarskoj, Rumuniji i Makedoniji lobirao da budu "malo fleksibilnije" po pitanju sankcija protiv SRJ.
"Tada je dogovoreno da niko od nas za taj patriotski čin ne treba da zaradi. Služio sam tom cilju, ali mi je 1994. godine postalo jasno da to nije više to i da se pojedinci iz partije bogate. Pobunio sam se protiv toga i rekao im 'ako to znam da radim bolje od vas, zašto bih ja radio za patriotizam, a vi da se bogatite'", rekao je Jocić.
Nastavio je da je tako došao u sukob sa Stojčićem, koga je nazvao vladarem "patriotskih poslova", i da mu je prećeno, pa je morao da se odseli u Bugarsku, pošto je procijenio da mu tjelohranitelji ne bi pomogli u Srbiji.
"U Bugarskoj sam bio siguran, štitio me njihov obaveštajni sektor, Bojko Borisov, koji je kasnije postao gradonačelnik Sofije i Nikolaj Gigov, vlasnik fudbalskog kluba Lokomotiva, sa kojim sam bio vezan biznisom, on je bio legalni trgovac oružjem. Malo čudno, ali šta da radimo, takva je bila saradnja", rekao je Jocić.
Naveo je da se na ljetovanju u Grčkoj sastao sa ljudima iz bezbjednosnih službi Srbije i da je čuo kako Stojčić namjerava da mu "montira krivično djelo", a tada se pominjao izvesni Goran.
"Mislio sam da je to Goran Vuković, Goran Majmun, to mu je nadimak, nisam mu ga ja dao, ubijen u decembru 1994. godine, a potrefilo se da sam ja tada napustio zemlju. Mislio sam da je to u pitanju, a za ovog Marjanovića nikada nisam ni čuo, niti ga je iko pominjao", rekao je Jocić.
Dodao je da je tokom boravka u Srbiji od 1993. godine do kraja 1994.
"Trojke je bio opsjednut tim okršajima, stalno je imao čarke, mene to nije zanimalo. Znam da je bio sukob Zvezdara - Novi Beograd, stvarno me to nije zanimalo. Obojica smo poznavali gospodina Ražnatovića (Željka, Arakana), ali je Trojke bio bolji sa njim", rekao je Jocić.
Jocić je, na pitanje sudije Mirjane Popović, odgovorio da mu Ražnatović nije pričao da je bio u sukobu sa Marjanovićem oko lokala u Čumićevom sokačetu, jer je "gospodin Ražnatović veoma držao do sebe i bio je ponosan", pa mu je bilo ispod časti da priča o sukobima.
"Gospodin Ražnatović je često sedio u kafeu Trozubac, koji je u blizini Čumićevog sokačeta, i kada sam prolazio tuda sjeo bih sa njim i on je tada sam govorio o ratu, patriotizmu, izdaji, sukobu sa (Vojislavom) Šešeljem. Gospodin Ražnatović je tada bio političar, i nije htio da se piše o njegovim sukobima", rekao je Jocić.
