Grenlanđani sutra izlaze na parlamentarne izbore, a ključna tema tokom predizborne kampanje biće mogućnost sticanja potpune nezavisnosti najvećeg svetskog ostrva.
Iako postoje zakonski okviri koji omogućuju ostvarenje tog cilja, rasprava se uglavnom fokusira na to kada, a ne da li treba prekinuti političke veze sa Danskom.
Put do nezavisnosti Grenlanda već je postavljen, jer Član 19 danskog ustava omogućava vlastima da se odreknu dijelova teritorije, ali uz prethodno odobrenje parlamenta.
Prema riječima Fredrika Vage, profesora na Univerzitetu Južna Danska, smatra se da bi Grenland mogao postati nezavistan bez potrebe za amandmanom na danski ustav, uz ispunjenje postojećih zakonskih uslova.
Grenlandski zakon o samoupravi iz 2009. godine, kako navodi Vage, "u suštini definiše plan puta za nezavisnost".
U članu 21 tog zakona stoji da će odluku o nezavisnosti donijeti narod Grenlanda. Nakon toga, mora se postignuti sporazum između danske i grenlandske vlade, koji mora biti potvrđen u grenlandskom parlamentu, dobiti odobrenje na referendumu i, konačno, biti prihvaćen od strane danskog parlamenta.
Definicija nezavisnosti Grenlanda
Definicija nezavisnosti za Grenland podrazumijeva suverenitet nad grenlandskim teritorijom, što je jasno navedeno u zakonu.
Danska premijerka Mete Frederiksen ponovila je da je budućnost Grenlanda isključivo u rukama Grenlanđana, naglašavajući da zakon o samoupravi jasno propisuje da će to pitanje biti riješeno isključivo odlukom naroda Grenlanda.
Zanimljivo je da je čak i američki predsjednik Donald Tramp u svom obraćanju Kongresu 4. marta priznao pravo Grenlanđana na samoodređenje.
On je čak istakao da bi, ukoliko se odluče za nezavisnost, bili "dobrodošli u Sjedinjene Američke Države", obećavajući im bogatstvo i sigurnost.
Ko bi sve mogao da glasa na referendumu o nezavisnosti?
Jedno od ključnih pitanja koje nije definisano zakonom o samoupravi je ko bi sve imao pravo glasa na referendumu o nezavisnosti.
Ova dilema otvorila je diskusiju o grenlandskom državljanstvu i mogućnosti uspostavljanja posebnog "registra Inuita", koji ne bi uključivao Dance.
Pele Broberg, lider grenlandske stranke Naleraq koja se najglasnije protivi nastavku danskog uticaja, smatra da ljudi koji su kolonizovali Grenland ne bi smjeli odlučivati o njegovoj budućnosti.
S druge strane, Jorgen Albaek Jensen, profesor prava na Univerzitetu u Aarhusu, upozorava da bi bilo izuzetno teško formirati takav registar, s obzirom na brojne mešovite brakove između Grenlanđana i Danaca. On dodaje da se pri razmatranju ovih pitanja sjetio diskriminatorskih zakona iz nacističke Njemačke.
Pravila za izbor grenlandskog parlamenta, poznatog kao Inatsisartut, jasno su postavljena: pravo glasa imaju svi danski državljani koji žive na Grenlandu duže od šest mjeseci. Međutim, oko 17.000 Grenlanđana koji žive u Danskoj neće moći da glasa, osim ako nisu registrovani kao studenti.
Kako bi razjasnila situaciju, odlazeća grenlandska vlada je u septembru prošle godine zadužila komisiju da pripremi sveobuhvatnu pravnu analizu svih aspekata procesa postizanja nezavisnosti, a očekuje se da će zaključci biti predstavljeni krajem 2026. godine.
Ipak, nijedna od glavnih grenlandskih stranaka ne planira da započne proces deklaracije nezavisnosti pre tog roka, jer bi takav proces, kako navodi profesor Jensen, trajao najmanje nekoliko godina, s obzirom na praktična pitanja koja bi trebalo rešiti, uključujući odnose sa drugim zemljama, kao što su SAD.
Grenlandska nezavisnost predstavlja dugoročan projekat, a stručnjaci poput Fredrika Vage smatraju da bi Danska morala da bude svjesna da potpuna nezavisnost neće biti ostvarena dok je Donald Tramp na čelu SAD-a.
Ispitivanje javnog mnjenja sprovedeno krajem januara pokazalo je da 56% Grenlanđana podržava nezavisnost, dokse 45% protivi tome ukoliko bi nezavisnost značila pogoršanje njihovog životnog standarda.
(EUpravo zato/index.hr)
