Međunarodni stručnjaci ustanovili su na skupu u Parizu da se niko nije rodio kao serijski ubica, već da se to postaje.
Stručnjaci za serijske ubice okupili su ovog mjeseca u Parizu kako bi uporedili bilješke i podijelili iskustva u proučavanju ovog kriminalističkog fenomena.
"Niko se nije rodio kao serijski ubica, to se postaje. Potrebno je petnaestak godina da bi neko postao neka vrsta serijskog ubice", kaže za AFP kriminolog Stefan Burguan.
Dok "običan" ubica postaje "serijski", on prolazi kroz razne faze i kao narkoman, uvijek traži nove nivoe uzbuđenja. Prema reijčima Burguana, u skoro svakom slučaju riječ je o krajnje disfunkcionalnom detinjstvu, često o porodicama u kojima su roditelji napustili djecu.
Skoro 40 odsto svih francuskih serijskih ubica u posljednjem vijeku odrasli su u sirotištima. Čak 85 odsto serijskih ubica su muškarci, a iako je većina ubistava na svijetu počinjena vatrenim oružjem, serijske ubice ga skoro nikad ne koriste.
"Potreban im je blizak kontakt sa žrtvama", objašnjava Burguan.
On kaže da mu je većina serijskih ubica pričala da im je važan "osjećaj neograničene moći i kontrole" nad žrtvom: "Jedan serijski ubica, Donald Harvi, koji je ubio 70 ljudi, rekao mi je: 'Samo kad ubijam, osjećam se kao da ja više nisam žrtva.'"
(Tanjug)
