Portugalac Žoze Manuel Barozo uspio je da osigura svoj drugi petogodišnji mandat, onako kako su analitičari i predviđali.
Od 736 poslanika Evropskog parlamenta, 382 je podržalo 53-godišnjeg Portugalca, dok je 219 bilo protiv njegovog reizbora.
Barozo je bio jedini kandidat, jer je francuski premijer Fransoa Fijon povukao svoju kandidaturu. Uprkos zalaganjima socijaldemokrata i Zelenih da se o njegovom reizboru glasa tek poslije irskog referenduma, uspio je da obezbijedi većinu glasova parlamentaraca.
S obzirom na to da je trenutno na snazi ugovor iz Nice, za Barozov reizbor je bila dovoljna podrška većine parlamentaraca koji su glasali, dok će stupanjem na snagu Lisabonskog sporazuma, izbor čelnika EU biti overavan glasovima većine od ukupnog broja parlamentaraca.
Barozo je, međutim, suprotno očekivanjima, dobio većinu glasova i učvrstio svoju poziciju.
Tačka na priču o izboru, ipak, nije stavljena, jer je šef poslaničkog kluba liberala Gi Verhofstat izjavio da ga podržava isključivo kao prelaznog predsjednika do početka primjene Lisabonskog sporazuma.
Verhovstatovi argumenti su da bi na taj način posle, kako se nada pozitivnog ishoda irskog referenduma, mogao da se izvrši pritisak na poljskog i češkog predsednika da brzo potpišu sporazum.
U mnogim evropskim prijestonicama Barozu su prebacivali da u vremenima krize nije imao ideje, volju za vođstvom, niti spremnost da se suprotstavi velikim državama.
Poznavaoci prilika u Briselu ističu da su Barozove slabosti postale njegova prednost, jer su njegov reizbor predložili čelnici članica EU koji s oprezom gledaju na velika ovlašćenja predsednika EK.
Pošto EK izriče kazne u milionskim iznosima protiv giganata kao što je "Majkrosoft", dobrodošla je osoba poput Baroza, koji pokušava da udovolji svim članicama Unije.
Prilikom prvog mandata, uklonio je ekološke uslove njemačkim proizvođačima automobila, pravila protiv previše soli u hljebu i pecivu i slično.
Probleme sa određenim zemljama rješavao je u direktnim kontaktima, kažu poznavaoci njegovog metoda rada, ističući da Barozova sposobnost prilagođavanja daje pečat čitavoj njegovoj karijeri.
Barozo je danas član portugalske Socijaldemokratske stranke, a u mladosti se angažovao u marksističko - lenjinističkom studentskom udruženju, koje je 1974. godine pomoglo rušenje fašističke diktature u Portugaliji.
I u odnosu na SAD, Barozo, pravnik po zanimanju, pokazao je da zna da igra razne igre. Na sastanku na vrhu 2003. godine na Azorima, gdje je bio domaćin, obećao je Džordžu Bušu podršku za planirani napad na Irak, a sada Baraku Obami tvrdi da je za "nju dil".
Zbog te prevrtljivosti, šef evropskih Zelenih Danijel Kon - Bendit nazvao ga je "kameleonom".
Barozo dobro govori engleski i francuski, ali se ponekad potrudi da, radi boljeg kontakta sa sagovornikom, progovori i na njegovom jeziku. To je, nedavno, učinio u dijalogu sa svojoj dobrom prijateljicom Angelom Merkel. Napor se isplatio, jer su upravo ona i njeni narodnjaci najsnažnije gurali njegov drugi petogodišnji mandat.
Borba za savladavanje ekonomske krize i njenih posljedica, zaštita okoline i jačanje EU, glavne su stavke u Barozovom novom planu rada.
Konzervativci od njega očekuju da u drugom mandatu podređuje politiku ekonomiji, da restriktivnije djeluje kad je riječ o širenju EU i da bolje obezbijedi njene granice.
Liberali traže uspostavljanje evropske finansijske inspekcije i komesara za osnovna prava, a sam Barozo ističe: "Jaka Komisija za jaku Evropsku Uniju - to je ono što građani očekuju. Očekuju odgovor na krizu, ali ne i odugovlačenje ili diskusije o procedurama". (Tanjug)