Nakon katastrofalnog zemljotresa u Turskoj i Siriji u fokus svjetske javnosti došle su teme vezene za bezbjednost i kvalitet gradnje stambenih zgrada.
Naša područja su u prošlom (a i ovom) vijeku imala iskustva sa zemljotresima koje su ostavili katatrofalne posljedice. Nakon toga prilagođavani su građevinski propisi, a oni su i danas na snazi. Dodatni problem predstavlja i to što nemamo preciznih podataka o stanju zgrada izgrađenih u tim periodima jer ne postoji evidencija starijih stambenih objekata.
Inženjer građevinarstva Anđelko Cumbo rekao je za Mondo da su važeći seizmički standardi u Republici Srpskoj naslijeđeni YU-standardi iz 1981/82/83/88/90 godine.
"Prema najnovijim saznanjima, postojeća skala MSK-64, koja se koristi u okviru važećih propisa, je donekle prevaziđena kada je riječ o objektima, jer se oslanja na ponašanje zgrada tradicionalno građenih bez zaštite od dejstva zemljotresa. Prema ovoj skali Banjaluka se nalazi u 9 stepenu, što je veoma zahtjevno kada je u pitanju sigurnost zgrada", rekao nam je on na početku razgovora.
Prema njegovim riječima, evropski standardi za građevinarstvo su savremeni propisi koji su rezultat najnovijih dostignuća teorije i prakse, ne samo u EU, već i u svijetu, i stalno se razvijaju i unapređuju.
"U okviru Evrokoda 8 (EC8) urađena je Evropska makroseizmičkaskala EMS-98. koja je prilagođena sadašnjem vremenu. U odnosu na naše aseizmičke standarde, projektovanjem po EC8 postiže se veća sigurnost samih zgrada", tvrdi Cumbo, koji je stručnjak za građevinske materijale i konstrukcije na Fakultetu za arhitekturu, građevinarstvo i geodeziju u Banjaluci.
Govoreći o procjeni seizmičke otpornosti starih zgrada u najvećem gradu Srpske sagovornik Mondo portala ističe da pojedini objekti građeni prije 1964. godinene zadovoljavaju neke od osnovnih principa projektovanja i građenja seizmički otpornih konstrukcija.
"Neke od ovih zgrada, pored nedostataka pri građenju, vremenom su dodatno oslabile (loše održavanje, starenje materijala, oštećenja, prepravke). Takve zgrade su najčešće nedovoljno otporne i kriju u sebi potencijalne opasnosti različitog stepena u slučaju jačeg zemljotresa", objašnjava inženjer građevinarstva Anđelko Cumbo.
Osim prethodno navedenog činjeničnog stanja dodatni problem je i praksa nadogradnje zgrada, koja je bila aktuelna naročito početkom 2000. godine kada se pokazalo koliko se nespremno i olako pristupilo takvom poslu.
"Kod ovih nadogradnji najčešće se izlazilo u susret potrebama investitora, i to često bez ojačanja postojeće konstrukcije, po sistemu bez ulaganja u nešto što je investitoru 'samo trošak'", tvrdi sagovornik Mondo portala.
Cumbo ističe da su takođe opasni slučajevi gdje su se kod promjene namjene u prizemlju vršili radovi na "rasčišćavanju" prostora, čime se zgrada dovodi u stanje "mekog" prizemlja.
"Sudbina ovih objekata problem je vlasnika ali i društva, jer kada ostanu bez 'krova nad glavom' pitanje je šta se može sve uraditi", tvrdi on.
Kada je riječ o novim objektima, sagovornik Mondo portala ističe da su oni po pravilu kvalitetniji od starih, kada je zaštita od zemljotresa u pitanju. Međutim, i gradnja novih objekata zna biti propraćena nizom nedostataka.
"Propisi i dobra praksa izvođenja treba svakako da garantuju sigurnost života, da se novi objekti neće srušiti. Međutim, kolika će biti oštećenja i cijena popravke nakon zemljotresa i ko će da garantuje vlasnicima stanova da će njihova zgrada moći biti upotrebljiva, još je velika nepoznanica", rekao nam je Cumbo.
On ističe da se pri projektovanju najčešće u prvi plan stavljaju želje investitora što u startu često dovodi do "fleksibilnog prizemlja", konzolnog isturanja objekata iznad prizemlja ("krađa prostora") i asimetričnih konstrukcija. Istovremeno, dodatne problemepredstavljaju neankerovane zidane ispune, fasade od stakla, neadekvatne dilatacije između zgrada i slično.
"Preduzimačke firme često nemaju dovoljno stručnog kadra. Jedan inženjer često 'pokriva' čitavo preduzeće i sva gradilišta. Takođe, nemaju dovoljno zanatlija (majstora), tj. iskusnih armirača, zidara itd. Radnici se brzo smjenjuju, primaju i otpuštaju, i svi rade sve, a onda je to često bez osjećaja odgovornosti. Generalno, pri gradnji treba posvetiti pažnju svim elementima, naročito oblikovanju i realizaciji detalja. Ti nedostaci nisu vidljivi, jer su 'zabetonirani', i za gravitaciono opterećenje ne predstavljaju problem. Zemljotresa još nema i stiče se utisak da je sve uredu. Međutim, u potresu bi se pokazale te neke manjkavosti i nedostaci kao posljedica ljenosti i nestručnosti tokom izvođenja", kaže Cumbo i dodaje da nadzor takođe zna biti nestručan i neredovan, a ponekad i samo formalan.
"Ima investitora koji doživljavaju nadzor kao još jedan 'namet' u zakonu, koji njega košta. Sličan odnos takvih investitora je i prema reviziji projektne dokumentacije i tehničkom prijemu objekta, bitno im je da 'prođe'. Svijest ljudi na ovim prostorima mora da se promijeni na svim nivoima i da se poštuju propisi i pravila struke", rekao nam je Cumbo.
Da bi gradnja u seizmičkim područjima bila zadovoljavajuća naš sagovornik zaključuje da bi uloga državnih i stručnih službi bila od velike koristi jer bi uvođenjem reda u ovoj oblasti edukovani inženjeri obezbijedili standarde, propise i uputstva.
"Potrebno je evrokodove što prije uvesti kao nacionalne tehničke propise i u okviru njih uraditi nacionalni aneks. Treba unaprijediti sistem civilne zaštite, edukovati stanovništvo i pripremiti potrebne mjere za slučaj zemljotresa", podvukao je Cumbo.
(Mondo)
*/Preuzimanje teksta, vijesti, fotografija i video snimaka dozvoljeno uz vidljivo navođenje izvora i linka ka Mondo portalu/
