"Gdje je mojih 300 vekni hljeba?", pita čitalac, poredeći platu i cijenu hljeba prije 25 godina i danas.
U komentarima na jedan od naših tekstova na fejsbuku jedan naš čitalac je napisao:
"Ako sam ja 2000. imao platu 400 KM i za nju sam mogao da kupim 650 vekni hljeba koji je tada koštao 60 feninga, a sad radim za 1000 KM i mogu kupiti 350 vekni hljeba koji košta u prosjeku 2,8 KM - gdje nestade 300 vekni hljeba - ako može objašnjenje od ministarsta ili stručnih lica".
Nismo ministarstvo, ali smo se raspitali - ima li ova računica smisla?
Poređenje ima smisla kao ilustracija, i da – ekonomski ukazuje da plate ne prate rast cijena, ali uz par važnih nijansi.
Uz pretpostavku da je tačna, ova računica pokazuje da je prosječna plata porasla 2,5 puta, a cijena hljeba za skoro 4,7 puta. Istovremeno, kupovna moć pala za oko 46% (sa 650 na 350 vekni).
Dakle, gdje je naših 300 vekni? Pojela ih inflacija.
Na papiru, stvari izgledaju sjajno. Plata je porasla dva i po puta. U stvarnosti, hljeb je poskupio skoro pet puta. Rezultat je jednostavan: kupovna moć je pala gotovo za polovinu.
Ekonomisti bi rekli da je riječ o padu realne plate. Građani to zovu: "Imam više para, a živim gore".
Hljeb, doduše, nije zvanični ekonomski indikator. Država za to koristi potrošačku korpu, indekse i prosjeke. Ali hljeb ima jednu veliku manu – svi ga razumiju. I svi ga kupuju. Zato je često iskreniji pokazatelj standarda od bilo koje tabele.
Jer, ako osnovna namirnica, simbol svakodnevnog života, postane luksuz koji se sve pažljivije broji, jasno je da nešto ne funkcioniše. Posebno kada se u isto vrijeme uvjerava da "plate nikad nisu bile veće".
Jesu, nominalno. Ali nominalno se ne plaćaju računi, ne puni frižider i ne ide u prodavnicu. Tamo važi samo realnost, a ona je, bar po broju vekni, prilično neumoljiva.
Zato ovo poređenje sa hljebom nije ni populizam ni pretjerivanje. To je skraćeni kurs ekonomije za svakodnevnu upotrebu. Pokazuje da rast plata ne prati rast cijena i da inflacija, tiho i uporno, kruni standard.
