Godišnji odmori se "tope" i ulaze u završnicu, a zvuk školskih zvona sve je bliži, najavljujući novi početak nastave i nova značajna finansijska opterećenja za roditelje.
Početak nove školske godine, zakazan za prvi ponedjeljak u septembru, tradicionalno donosi udar na kućne budžete. Ruksaci, sveske, olovke, pernice, odjeća i obuća samo su neki od prioriteta o kojima roditelji sada moraju razmišljati.
Dobra vijest za roditelje osnovaca jeste da su u Republici Srpskoj od predstojeće školske godine besplatni udžbenici za sve učenike. Za ovaj program, koji realizuje Ministarstvo prosvjete i kulture u saradnji sa jedinicama lokalne samouprave, obezbijeđeno je ukupno 16 miliona KM.
"Vlada Republike Srpske obezbjeđuje 12 miliona KM, a četiri miliona jedinice lokalne samouprave. Programom je obuhvaćeno više od 80.000 đaka", saopšteno je iz resornog ministarstva, uz napomenu da za izrazito nerazvijene opštine troškove nabavke udžbenika u cijelosti snosi Vlada RS.
Kada je riječ o najvećem gradu Srpske, Banjaluka ove godine po prvi put uvodi i novčanu podršku u iznosu od 100 KM za 1.898 prvačića, s ciljem da se roditeljima olakšaju troškovi nabavke školskog pribora, a prijave su otvorene do 20. avgusta.
Roditelji srednjoškolaca prepušteni sami sebi
S druge strane, iako srednja škola zakonski nije obavezna, jasno je da je nastavak obrazovanja za mlade neophodan, a za srednjoškolce nema besplatnih udžbenika. Početak školske godine za njihove roditelje predstavlja još teži ispit, jer je za novi komplet knjiga potrebno izdvojiti i do 200 KM. Zbog toga se roditelji i učenici snalaze na sve moguće načine, pa se većina odlučuje za kopiranje udžbenika ili kupovinu polovnih knjiga od starijih generacija, jer im je to znatno povoljnija opcija.
Iako je osnovcima značajno olakšana priprema za predstojeću nastavu, roditelje djece svih uzrasta i dalje očekuju visoki troškovi opremanja i svakodnevnog boravka u školi. Samo za školsku užinu, za jednog učenika mjesečno je potrebno izdvojiti više od 100 KM, dok oni koji putuju do škole moraju računati i na dodatni trošak mjesečnih karata od više desetina maraka.
Pernice i do 100 KM
Obilazak knjižara i specijalizovanih trgovina otkriva šaroliku, ali nimalo jeftinu ponudu. U knjižarama, najtraženije sveske A5 formata – koje učenici ubjedljivo najviše koriste – kreću se od 0,80 do 2,50 KM sa mekim povezom, dok one sa tvrdim koricama dostižu cijenu od 3 do 4,50 KM. Za veće sveske A4 formata potrebno je izdvojiti od 1,50 do 3,50 KM u mekom, odnosno do 6 KM u tvrdom povezu. Drvene bojice i flomasteri u prosjeku koštaju između 4 i 12 KM, zavisno od broja komada, dok se prazne pernice mogu naći po cijeni od 10 do 25 KM.
S druge strane, u specijalizovanim radnjama i trgovačkim centrima poznatim po licenciranim i trendovskim brendovima, cijene su osjetno više. Anatomski ruksaci sa motivima popularnih junaka koštaju od 80 do čak 160 KM, a kvalitetnije torbe nerijetko pređu i 200 KM. Pune pernice poznatih marki kreću se između 35 i 60 KM, dok one sa najatraktivnijim dizajnom i tri patent-zatvarača dostižu i nevjerovatnih 90 do 100 KM.
Pored osnovnog pribora, značajnu stavku predstavljaju i rekviziti za specifične predmete. Geometrijski setovi i lenjiri koštaju od 3 do 8 KM, dok se metalni šestari kreću od 5 do 15 KM. Blok za crtanje (2 do 5 KM) i komplet za likovno (tempere, vodene boje, četkice, plastelin) iziskuju dodatnih 15 do 30 KM, dok čak i kajdanke za muzičko koštaju od 1,50 do 3 KM.
Poseban finansijski teret predstavlja i oprema za fizičko vaspitanje. Budući da djeca brzo rastu, roditelji gotovo svake godine moraju obnavljati komplet koji podrazumijeva patike za salu, pamučne majice, šortseve i trenerke, što na ukupnu računicu dodaje još najmanje 100 do 150 KM.
Uvoz, PDV i jesenji udar na platu
Da je opremanje đaka za mnoge porodice postalo pravi podvig, upozoravaju i iz udruženja za zaštitu potrošača. Murisa Marić, direktorica Udruženja građana "DON", ističe da je svako opremanje đaka ogroman udar na ionako skroman budžet.
"Plate jednostavno nikada nisu dovoljno visoke da bi podmirile sve te obaveze. Školski pribor je izuzetno skup, a uvoz diktira te visoke cijene jer mi, nažalost, više nemamo fabrika koje bi mogle proizvoditi školsku opremu. Takođe, država se nije odrekla ni feninga PDV-a na ove proizvode. S druge strane, stiže jesen, tu su patike, cipele, jakne, trenerke i sve ono što ide uz knjige. Bez 500 maraka, i to u nekoj najskromnijoj varijanti, nijedan roditelj ne može opremiti ni osnovca, dok se ta cifra za srednju školu i fakultet, naravno, samo povećava", pojašnjava Marićeva.
Ona upozorava i na dodatne, skrivene troškove u vidu specifičnih zahtjeva prosvjetnih radnika, naglašavajući da je u ovakvim uslovima postalo apsurdno govoriti o potpuno besplatnom školovanju.
"Iz godine u godinu svjedoci smo da pojedini nastavnici izmišljaju da su potrebne tačno određene vrste sveski. Nikako da ujednačimo praksu da su sveske sve iste i da u jednu torbu stane sve što đaku treba. Postavlja se i pitanje šta ćemo sa siromašnijim opštinama, gdje imamo građane koji, pored knjiga, ne mogu priuštiti ni ostalu opremu za svoju djecu", ističe ona.
Više školaraca u kući: Pozajmice i krediti jedini izlaz
Upravo zbog te minimalne računice od 500 KM po djetetu, o kojoj govori Marićeva, prava finansijska drama nastaje u porodicama koje imaju dvoje, troje ili više đaka. Kada se ovaj iznos pomnoži sa brojem školaraca, troškovi opremanja opasno premašuju iznos jedne ili čak dvije prosječne plate.
U takvim okolnostima, samo detaljno i višemjesečno unaprijed planiran budžet može spriječiti potpuni finansijski kolaps. Međutim, kako plate rijetko mogu ispratiti ovakav udar, nemali broj roditelja primoran je da septembarske troškove pokriva finansijskim akrobacijama – ulaskom u dozvoljeni minus, uzimanjem mikrokredita, kupovinom na rate ili različitim pozajmicama.
Polazak u školu, zaključuje Marićeva, nije jedini trošak koji u septembru čeka građane.
"Pored opremanja djece za školu, tu su i zimnica, nabavka ogreva, peleta i troškovi električne energije, zavisno od toga na šta se grijemo. Ova globalna kriza itekako utiče na zemlju poput naše sa ovako visokim cijenama, a naš standard ne prati taj rast troškova", poručuje direktorica Udruženja "DON".
(Foto, video i montaža: Slaven Petković)
