Trend porasta broja razvoda i kod nas i u svijetu ima i jednu važnu posljedicu – sve je više zanemarene i emocionalno zlostavljane djece, kao posljedica ovoga.
Naime, Centar za socijalni rad Banjaluka u 2018. godini evidentirao je 207 slučajeva zanemarivanja ili zlostavljanja djeteta, te u svom izvještaju o radu navodi da je problematika koja se javlja u porodicama kod kojih postoji zanemarivanje ili zlostavljanje djeteta sve kompleksnija, posebno kada je u pitanju emocionalno zlostavljanje djece iz konfliktnih razvoda, koji vrše različite obilike nasilja svoje djece otuđujući ih od roditelja sa kojim ne žive.
„Iz godine u godinu primjetan je sve veći broj „spornih kontakata“, tj. roditelja koji ne dozvoljavaju kontakt djeteta sa roditeljem sa kojim ne žive. U toku 2018. godine podneseno je 244 zahtjeva za provođenje postupka pokušaja mirenja bračnih supružnika, a 196 zahtjeva za uređenje ličnih odnosa i neposrednih kontakata roditelja sa maloljetnom djecom“, stoji u izvještaju Centra za socijalni rad.
Kako navode najveći problem u ovim poslovima čine roditelji koji onemogućavaju drugom roditelju da održava kontakt sa zajedničkom djecom nakon razvoda braka ili prekida vanbračne zajednice. Pravna akta koje donese ova ustanova izvršava Opštinski organ uprave, a ti postupci su teško provodljivi i dugo traju, a to vrijeme roditelj koji brani kontakt najčešće iskoristi da na dijete izvrši negativan uticaj pričajući loše o drugom roditelju što dovodi do emocionalnog udaljavanja djeteta i roditelja sa kojim ne živi.
Psiholog Snežana Jondža navodi nekoliko razloga za takvo ponašanje roditelja.
„Najčešće su roditelji toliko ljuti, ogorčeni i/ili tužni da ili vide samo negativne strane svog bivšeg partnera te smatraju da on nije dobar za dijete ili žele da povrijede bivšeg partnera tako što će mu onemogućiti da vidi dijete. Postoje situacije i kada je jedan roditelj zaista opasan po dijete i tada je razumljivo da djetetu bude onemogućeno da viđa tog roditelja ali je to opravdano kada je zaista dijete ugroženo i samo tada“, smatra Jondža.
Ovakvo ponašanje roditelja dugoročno nije u interesu djeteta, a Jondža navodi da su posljedice po dijete brojne.
„Razvod roditelja je veoma stresna situacija za dijete. To je period koji zahtijeva od djeteta prilagođavanja novim situacijama, okruženju i drugačijim odnosima između djetetu važnih osoba. Dijete je tokom prvih godina života usvajalo kako poruke i uvjerenja jednog roditelja tako i drugog. Oba roditelja na neki način žive u djetetu kroz sve poruke, iskustva, uspomene i emocije koje je dijete doživjelo sa svakim od roditelja. Roditelji su jedine osobe koje vjerujemo da nas vole bezuslovno i to prihvatanje je za dijete veoma važno ( ovdje ne govorim o situacijama kada je roditelj nasilan prema djetetu i kada dijete nema osjećaj sigurnosti kraj roditelja). Udaljavanje djeteta od roditelja nije dobro, osim ukoliko to realno nije za dobrobit djeteta“, rekla je Jondža za MONDO.
Naglasila je da se često radi o tome da je problem odnos samih roditelja a ne zaista odnos roditelja prema djetetu.
„Roditelji ostaju roditelji i kad se razvedu. Prestaju biti partneri ali ne i roditelji i to je važno da oni razdvoje. Ne razvode se djeca od svojih roditelja već se partneri razvode jedno od drugog. Miješanje djeteta u njihove odnose je zbunjujuće po dijete i toksično. Na dijete može da utiče smanjenjem samopouzdanja, donošenjem nekih odluka koje će dalje uticati na život djeteta kao što su npr. da se ne može vjerovati ljudima, da nije bezbjedno biti blizak, da se ne vjeruje muškarcima ili ženama i slično“, smatra naša sagovornica.
S obzirom da dijete obično voli oba roditelja uništavanjem slike o jednom se uništava i sve ono dobro što dijete nosi u sebi od tog roditelja i zato je važno da uprkos neslaganju bračnih partnera ono i dalje ima kontakte i sa roditeljem sa kojim ne živi.
„Djetetu trebaju oba roditelja. Ono nije krivo za razvod svojih roditelja i ne treba da ispašta doživljavanjem gubitka jednog od roditelja, već roditelji kao odrasle osobe treba da se pobrinu da za dijete razvod bude što bezbolniji. To znači da će dijete i dalje moći da dobije ono što mu treba od svakog roditelja u smislu prisustva, emotivne podrške i razumijevanja, novih iskustava, znanja i doživljaja da njega neko nije napustio već samo živi na drugoj lokaciji“, naglasila je Jondža.
Iz Centra za socijalni rad istakli su da je, s obzirom na sve navedeno, neophodno razvijati programe u vezi sa prevencijom i spriječavanjem izuzimanja djece iz bioloških porodica, koji je krajnji rezultat dugotrajnog zanemarivanje djece.
„S tim u vezi i tokom 2019. godine, nastaviće se sa aktivnostima na inicijativi za izmjenom Porodičnog zakona RS, sa ciljem ujednačavanja prakse sa praksama u regionu, što podrazumijeva da sudovi u postupku razvoda definišu i viđanje roditelja sa maloljetnom djecom, a nakon sveobuhvatnog i stručnog mišljenja organa starateljstva i njegove aktivne uloge u tim postupcima“, zaključak je u izvještaju Centra za socijalni rad.
