Društvene mreže, fotografije, mimovi, video snimci samo su dio sredstava kojima se danas služe mladi aktivisti političkih stranaka kako bi skrenuli pažnju javnosti na sebe i svoje političke partije. Ipak, ne bježe ni od ''tradicionalne'' politike.
Sve do nedavno, političkim aktivizmom se smatralo dijeljenje stranačkih letaka ili lijepljenje plakata prije izbora, ali u posljednjih par godina stvari su se promijenile. Načini političke borbe su evoluirali, a to nije zaobišlo ni RS. O tome svjedoče i Marko Tomić, predsjednik gradskog odbora Savjeta mladih PDP-a iz Doboja, Anja Ljubojević (SNSD) i Zoran Vekić, predsjednik mladih SDS-a, koje smo pitali zašto su u politici i šta je za njih stranački aktivizam.
Marko je "svježi" podmladak PDP-a čije je političko djelovanje trenutno usmjereno na Grad Doboj. Za svoje političke performanse koristi društvene mreže gdje redovno postavlja slike na kojima drži znak pitanja. To je, kaže, simbol za postavljanje pitanja aktuelnoj vlasti.
“Ideja se javila jer sam želio da pronađem svoj neki politički prostor na javnoj sceni. Da skrenem pažnju na svoje dijelovanje. Ciljna grupa su mi bili mladi ljudi jer oni koriste društvene mreže. Vidim da su mladim ljudima moje objave zapale za oko. Doboj je mala sredina u kojoj svako svakog zna i svako iskakanje naiđe na neku pažnju”, kaže Tomić za Mondo.
Trend korištenja društvenih mreža u cilju promovisanja sebe i svoje politike najbolje je iskoristio današnji gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković. Čuveni su i ''viralni'' bili njegovi snimci kidanja asfalta, šetnje u voćnjak porodice Dodik ili čak policijskog privođenja - kamera je uvijek bila tu. Na sličan način svoj politički put krčio je i banjalučki odbornik Ivan Begić.
Marko Tomić kaže da su mu Stanivuković i Begić bili inspiracija i da ga u njegovom kraju zovu "dobojski Draško" ili "dobojski Vukan" (po narodnom poslaniku Nebojši Vukanoviću).
"Kod Draška sam najviše pronašao inspiraciju. Iako su Draško i Ivan imali negativne komentare na svoje djelovanje, postigli su efekat na kraju. Prije svog aktivizma, pratio sam njih. Rekao sam već da svako iskakanje iz šablona izaziva pažnju, tako da mogu čuti da me nazivaju 'dobojskim Draškom', 'dobojskim Vukanom' ”, priča Tomić.
Dodaje da mu je cilj da svojim djelovanjem napravi neke promjene, te da se odlučio za PDP jer, smatra on, ova stranka uvažava mišljenja mladih ljudi.
“Promjena se ne moće desiti preko noći. Svojim akcijama želim da informišem javnost i podignem svijest mladim ljudima, a promjene su ciljevi kojim težim. Odlučio sam se za djelovanje u PDP-u jer mislim da daje najviše prostora mladim osobama i da se tu najviše čuje njihovo mišljenje i da se vrednuje. Iz iskustva mogu reći da se to mišljenje vrednuje i da ima neku težinu. Pored svega, PDP je opoziciona stranka”, ističe Tomić.
Njegova politička rivalka iz suprotnog tabora Anja Ljubojević, sa članskom kartom u banjalučkom SNSD, smatra da je politika plemenit poziv, ali da je politički performansi stavljaju u rang sa rijaliti programima.
“Nažalost, politički performansi su postali sastavni dio politike. Politika se izjednačila sa rijalitijima kojima smo konstanto bombardovani. Nije problem kada neko napravi neki performans da skene pažnju na određeno pitanje, problem nastaje kada to postane suština nečije politike, kad se sve svodi samo na performanse i ništa drugo. Politički performansi su samo prolazni trend, za koji se nadam da će brzo izčeznuti. Politika je veoma važan, odgovoran i plemenit poziv. Ne želim govoriti o onima koji su je uprljali, a nažalost takvih je kroz istoriju bilo mnogo”, kaže Ljubojevićeva za Mondo.
Ističe da se odlučila baviti politikom iz patriotskih razloga i da ih je najviše prepoznala u SNSD-u.
"Odlučila sam da se bavim politikom zato što istinski volim svoju Banjaluku i Republiku Srpsku. Neću da odem, neću da odustanem, ne želim da ispraćam svoje prijatelje u Njemačku, želim da učinim Banjaluku i Republiku Srpsku boljima. SNSD je patriotska partija, kojoj je interes Republike Srpske i njenih građana na prvom mjestu. Od kako je (SNSD) na vlasti moja baka ima sigurnu penziju svaki mjesec, sa redovnim povećanjima, čak i ja pamtim periode kada joj neki nisu isplaćivali zarađene penzije. Moja majka je profesor, čije su plate nekada kasnile mjesecima, bile ekstremno mizerne. Plate u prosvjeti su drastično povećane od kako je SNSD na vlasti, ali mislim da su i dalje nedostojne tog zanimanja, da moramo više ulagati u našu prosvjetu i obrazovni sistem", navodi Ljubojevićeva.
Mlada Banjalučanka smatra da SNSD štiti interese Republike Srpske i da "nije sluga stranih ambasada", a se zahvaljujući politici te stranke grade škole, vrtići, autoputevi i bolnice.
"Želim biti dio pozitivne priče koja se bori za svakog čovjeka u Republici Srpskoj. Naši očevi su živote dali za ovu zemlju, naša misija je da ju čuvamao i činimo boljom, u svakom pogledu, od novih igrališta u naselju preko investicija i autoputeva do plata i penzija. Politika je samo sredstvo da uradimo nešto više za svoj grad i Republiku”, navodi ona.
Kaže da svoju političku budućnost vidi na "višim funkcijama", ali da do njih želi doći postepeno.
“Svoju političku karijeru želim graditi polako, stepenicu po stepenicu, od odbornika u Skupštini grada do najviših političkih poslova. Ne želim reći funkcija, prema politici se ne odnosim kao prema „fotelji“, politika je mnogo više od toga. Politika je postavljena klupa, izgrađen novi sportski teren, novi studentski dom, moderne saobraćajnice, plata dostojna radnika, veća penzija i samostalna Republika Srpska”, poručuje ona.
Zoran Vekić, predsjednih Mladih SDS/a i odbornik u Skupštini grada Gradiška, kaže da se za politiku počeo interesovati još od malih nogu, ali da više vjeruje u rad sa ljudima nego u moderne performanse.
"Srpska demokratska stranka je za mene stvar kućnog vaspitanja i nije postojala nikad dilema kome će moja podrška na izborima ići, bez obzira ko je bio kandidat. Politikom nisam počeo da se bavim iz ličnog interesa, jer se nisam uključio u stranku koja je mogla da mi omogući zaposlenje, a i danas je tako, jer se bavim privatnim poslom koji nije u vezi sa politikom. Za odbornika u Skupštini grada Gradiška sam izabran ličnim aktivizmom, predstavljajući sebe kao takvog, koji radi za opšte dobro i zadovoljstvo je sa karijerom krenuti sa lokalnog nivoa”, ističe Vekić za Mondo.
Za razliku od kolega iz PDP-a i SNSD-a, Vekić društvene mreže koristi u manjem obimu, jer više vejruje u direktran kontakt.
“Mislim da je lični kontakt najvažniji za jednog političara. Smatram da društvene mreže često stvaraju iskrivljenu sliku, što kod određenog broja birača može stvoriti kontraefekat, pa se trudim izbalansirati”, zaključio je on.
