Dušan Uzelac, urednik portala Kamatica smatra da je lošiji aspekt je to što ne umijemo da upravljamo svojim finansijama, a banke tu potrebu zadovoljavaju kreditima.
Živimo u društvu u kome je kredit postao produžetak plate, a kamata stalni pratilac svakodnevnog života. Dok banke prodaju novac kao robu, građani sve češće unaprijed troše ono što još nisu zaradili.
Potrošačko društvo podrazumijeva da novac koristimo kako bismo njime nešto kupili, a proizvoda koje možemo da kupimo ima sve više.
Dušan Uzelac, urednik portala Kamatica smatra da je lošiji aspekt je to što ne umijemo da upravljamo svojim finansijama, a banke tu potrebu zadovoljavaju kreditima.
"Trošimo unaprijed, umjesto da prvo uštedimo pa onda trošimo. To nije rijetkost - stambeni kredit se često podigne tako što se uzme keš pozajmica za učešće, zatim drugi partner uzme kredit za opremanje. Za nekoliko mjeseci kupe stan, opreme ga, a onda ih godinama otplaćuju", kaže Uzelac.
Uzelac naglašava da vrijednost novca stalno pada, a inflacija raste.
"Kupite automobil, vozite ga pet godina i onda ga prodate za iste pare. To govori da vrijednost novca naglo opada. Ne mijenjamo životne navike, a opet imamo izazov da dočekamo platu na kraju mjeseca. Zato su gotovinski krediti najčešći oblik zaduživanja i ujedno najgori oblik pozajmice. Nekada je postojao redosljed i program u davanju namjenskih kredita, odnosno banka je kroz namjenu kontrolisala da li kupujete auto, opremate stan i slično. Danas su banke to prepustile potrošačima i uopšte ne kontrolišu na šta se novac troši, a nije nemoguće da je neko uzeo kredit i otišao u kockarnicu. U situacijama političke, lične ili globalne nestabilnosti građani se često odlučuju da uzmu kredit i novac stave sa strane, što može biti razlog porasta broja ove vrste kredita", navodi Uzelac.
On dalje objašnjava da kredit sam po sebi nije loš. Banke ih prodaju i nisu odgovorne za način na koji ih koristimo. Dobro je pitanje da li nam banke u tome pomažu ili odmažu - nekada su bile servis građana, a danas su prodavnice.
"Nekada smo mi odlazili kod njih, a danas one kroz marketing dolaze kod nas i nude nam kako da potrošimo novac. Treba da naučimo kako taj novac da vratimo, a to je često pitanje "genetske lutrije", odnosno načina na koji su nas roditelji učili. Prezaduženost, zapljena imovine i izvršitelji posljedica su lošeg upravljanja finansijama", ističe sagovornik.
Banke zarađuju na svemu, kao u maloprodaji i nije važno da li su najviše zaradili na mlijeku, hljebu ili čokoladi. Svi kreditni proizvodi imaju kamatu koja "kuca kao taksimetar". Njihova strategija je da prodaju sve što mogu.
"Ko nema kredit, nude mu kredit; ko već ima, nude mu refinansiranje. Na nama je da odlučimo koliko možemo da se "pružimo". Treba znati da kredit ima dvije cijene - kamatu i uslove. To je neodvojivo jedno od drugog: ako je kamata niska, uslovi su stroži i obrnuto. Stambeni kredit zato zahtijeva mnogo papira, garancija, provjera, potvrda, osiguranja i drugih uslova, ali je kamatna stopa tri do četiri odsto. Dozvoljeni minus se odobrava na potpis i "majke mi", pa je zato kamata i do 10 odsto. Ne postoji najjeftiniji kredit, to su samo marketinške manipulacije", ističe Uzelac.
Uzelac ističe da nas često privuku ponude sa bilborda i odemo u banku, a onda se uvjerimo da one važe samo za određene klijente, a po pravilu to nismo mi.
"Ne znam kome je prijatno da traži kredit, ali imamo različit odnos prema bankama. Poznajem ljude koji imaju jasnu računicu, godinama su u kreditima, ali stalno traže bolje uslove i često mijenjaju banke. Materijalna strana nam nije toliko važna kao na Zapadu, ali su oni došli kod nas da nam to prodaju i zato moramo da se zaštitimo", zaključuje Uzelac.
(Kamatica/MONDO)
