Julia Rajan iz britanske službe za spasavanje u kriznim situacijama objasnila je koliko dugo čovjek može da preživi ispod ruševina kao i šta je ključno kada dođe do urušavanja zgrada.
Cijeli svijet se uključio u akciju pomoći Turskoj koju su juče pogodili strašni zemljotresi. Prva dva su se desila u ranim jutarnjim časovima i bili su jačine 7,8 i 6,7 Rihterove skale, dok je treći jak zemljotres pogodio tu zemlju oko 17.30 i njegova magnituda iznosila je 5,4 Rihterove skale.
Julia Rajan iz britanske službe za spasavanje u kriznim situacijama otkrila je za britanski "BBC" koliko dugo čovjek može da preživi pod ruševinama kao i koji je "idealan scenario" ukoliko već dođe do rušenja zgrada, prenosi "24.hr".
"Idealna situacija, ako ste već zatvoreni/zatrpani, je da imate pristup kiseoniku, da niste povrijeđeni te da imate pristup vodi. Tri dječaka su bila pod ruševinama škole pet dana. Ležali su na leđima jedan kraj drugoga. Kad su ih izvlačili, spasioci su im pokrili oči da ih zaštite od svjetla. Dugo su bili u mraku", započinje priču Rajan opisujući zemljotres u Pakistanu 2005. godine.
Doktorka Tejsrhi Shah iz organizacije "Ljekari bez granica" otkrila je šta je najbolje raditi ukoliko vam nešto blokira kretanje.
"Ako ste zatrpani, ako vam nešto spriječava kretanje ili imate povrede na udovima, to može dovesti do sindroma nagnječenja. Protok krvi je poremećen. Kad se prepreka ukloni, nakupljeni toksini preplave tijelo koje se ne može s njima izboriti.
To uzrokuje teška oštećenja bubrega, ljudi budu u agoniji od bolova. Postoje slučajevi gdje su ljudi preživjeli ispod ruševina duže od dvije nedjelje, ali je to veoma rijetko. Svaki dan potrage imate sve manje šansi za naći preživjele.
Koliko ljudi mogu preživjeti bez vode je pitanje od milion dolara. Prosjek je između tri i sedam dana. Preživljavanje zavisi od temperature prostora, koliko vode gubite znojenjem, koliko ste zdravi, koliko ste stari, imate li probavnih tegoba... Sve su to faktori", rekla je ona.
Graham Pajne, osnivač službe "Rapid" za pomoć ljudima u hitnim situacijama, izjavio je prije nekoliko godina za "BBC", zašto timovi za spasavanje mjere dubinu CO2 u ruševinama. Kako on kaže, ljudi u ruševinama mogu satima da budu jako tihi.
"Zatrpani ljudi nekad mogu biti tihi satima. Neki izgube svijest ili zaspu. Mislite da ste ih izgubili, ali nastavite s pretragom i nakon osam sati ih opet čujete. A ako ih čujemo, onda ne odustajemo. Neki prihvate situaciju i pomire se sa sudbinom. Drugi nastave da se bore. Snaga volje i odlučnost su često presudni", kaže on.
(MONDO)
