Goran Karanović iz mjesta Štivor kod Prnjavora oduzeo je sebi život u četvrtak uveče, zbog prijetnji da će mu oduzeti pse koje je spasio.
Goran je imao samo 19 godina, a njegova majka Zora kaže da su ga "zlotvori otjerali u smrt".
Zbog napuštenih, često i bolesnih i povrijeđenih pasa, koje je Goran sakupljao i brinuo o njima, pojedine komšije su digle pravu hajku na njega.
Pisali su peticije i tražili da se Goranovi psi uklone iz sela.
"On je imao 15 svojih pasa, ostali su bili sa ulice. Dešavalo se da ih se skupi i po 50, sve njih je on hranio, liječio i čuvao, bez ikakve materijale koristi, iz čiste ljubavi. Od svog novca im je kupovao lijekove i hranu", priča neutješna majka za Srpskainfo.
Kaže da su mu u tom plemenitom poslu pomagali neki dobri ljudi, ali da je bilo i onih drugih, kojima je smetalo kad pas zalaje.
"Na mog Gorana i njegove životinje hajku su digli Zoran Karanović, Dalibor Kitić i Slavko Vinčić, kao predsjednik Mjesne zajednice. A ubila ga je, svojim ponašanjem, komšinica R. S.", tvrdi majka.
Situacija se zakomplikovala kada je zbog komšinske peticije u Štivor došla komunalna policija.
Policjaci su rekli da će doći za dva dana i odvesti sve pse, i da Goran, po zakonu, može zadržati samo dva.
"Načelnik opštine Darko Tomaš mu je ranije govorio da će opština donirati zemlju i izdati Goranu građevinsku dozvolu za azil za pse, da se Goran samo malo strpi, dok ne protutnje ovi izbori. Tako je načelnik govorio, a opštinski komunalni policajci su došli da mom djetetu prijete i da mu otimaju njegove životinje", kaže majka Zora.
Kad se to dogdilo, mladić je bio u panici i sa majkom je došao kod komšinice Snježane Emanuele Linke Dalšašo i njenog supruga Reverta Linkea.
Oni su mu u i ranije pomagali da zbrine napuštene životinje, jer su i sami veliki ljubitelji pasa i na svom imanju imaju ih pet.
"Kad smo ranije čuli tu vijest da mu je načelnik opštine obećao zemlju i dozvolu za azil, rekla sam mu: Gorane, sine, sve ostalo ćemo mi obezbijediti, ne brini. Ali, kad je posljednji put došao kod mene i rekao da će policija odvesti pse, bio je očajan. Pokušala sam ga smiriti i utješiti, on to zaslužuje, bio je pravi dobri anđeo", priča kroz suze Snježana Emanuela za Srpskainfo.
U četvrtak uveče je, kaže, kod nje došla očajna majka, moleći je za pomoć.
"Rekla je: nema mog Gorana, ajmo ga tražiti, molim te. Bila sam već u pidžami, ali sam se na brzinu spremila i krenula sa majkom u potragu. Sve smo obišli, nigdje ga nismo mogli naći", priča ova komšinica.
Nažalost, mladića je našla majka. Obješenog u plasteniku.
Pokušavali su ga reanimirati, komšinica Snježana mu je sve vrijeme, dok nije stigla hitna, davala vještačko disanje i masirala srce, ali Goranu nije bilo pomoći.
Kad su stigli, ljekari su konstatovali smrt.
"Meni je to dijete bilo kao moje rođeno, moja duša cvili i vrišti od bola i tuge za njim. Bio je beskrajno pošteno i iskreno dijete. On je samo spasavao nemoćne, ostavljene i odbačene duše. Svima je vjerovao i mislio da su svi ljudi dobri, a u stvari nisu", kaže Snježana Emanuela.
Žali, kaže, što je taj divni mladić doživio takvo odbacivanje i progon i što taj teret nije mogao izdržati.
A Goranova majka se pita, zar su zato u ratu proživjeli patnje i progon, boreći se za zemlju u kojoj nije bilo mjesta za njeno dijete.
"Moj suprug je ranjen u ratu, kao borac Vojske RS. Protjerani smo iz Drvara, ovdje u Štivoru smo se jedva nekako skućili i eto šta smo nakon svega dočekali od svojih komšija i sunarodnika", kaže Zora Karanović.
Smrt mladića iz Štivora izazvala je pravu buru na društvenim mrežama. Zaštitnici životinja iz cijele BiH pozvali su građane da sutra u 13 sati dođu u Prnjavor i isprate Gorana na vječni počinak.
One koji ne mogu doći na sahranu, pozvali su da se u 13 časova okupe ispred Hrama Hrista Spasitelja u Banjaluci i održe minut ćutnje za Gorana.
Odazvali su se mnogi, a iz više gradova u BiH i regionu, poslata je poruka da će se i u drugim pravoslavnim hramovima paliti svijeće za Gorana.
(MONDO)
