Roditelji djece sa smetnjama u razvoju u Republici Srpskoj upozoravaju na nepravdu sistema i najavljuju nove proteste ukoliko njihovi zahtjevi ne budu ispunjeni.
Roditelji djece sa smetnjama u razvoju već decenijama, kako navode, ostaju na margini interesovanja vlasti u Republici Srpskoj, upozoravajući na nepravdu i posljedice koje odluke sistema ostavljaju na najranjivije - djecu i njihove porodice.
Ističu da su predugo prepušteni sami sebi, dok svakodnevno nose teret brige koji bi, kako kažu, društvo i institucije morali prepoznati i podržati.
Zbog toga su uputili zajedničku izjavu vlastima i javnosti, koju su potpisali Valentina Stojić, predsjednica Udruženja roditelja "Glas tišine", Sandra Jović, predsjednica Udruženja djece sa posebnim potrebama Doboj, te roditelji Srđan Tomaš i Snežana Sember Gavrilović.
Predsjednica Udruženja "Glas tišine" Valentina Stojić poručila je da roditelji neće odustati od borbe za status roditelja-njegovatelja.
"Nećemo odustati od prava na status roditelja-njegovatelja. Do sada smo organizovali dva protesta, uputili brojne dopise nadležnim institucijama, obratili se Ombudsmenu za dječija i ljudska prava i organizaciji UNICEF, te još u julu 2025. godine predali zvaničnu inicijativu za rješavanje ovog pitanja. Naši zahtjevi su jasni, opravdani i nećemo ih povući. Ukoliko nadležne institucije i dalje budu ignorisale naše zahtjeve, bićemo primorani da ponovo izađemo na ulice. Spremni smo na nove proteste i još snažniju borbu i od te borbe nećemo odustati", naglasila je Stojićeva.
Dodala je da funkcija ministra podrazumijeva odgovornost, a ne ignorisanje problema koji godinama pogađaju najranjiviju djecu.
Srđan Tomaš, roditelj djeteta sa smetnjama u razvoju, naveo je da su roditelji često primorani da pravdu traže na sudu, jer institucije, kako tvrdi, ne postupaju u skladu sa zakonom.
"Sud je već uvažio tužbe roditelja i potvrdio ono na šta godinama upozoravamo - da Ministarstvo zdravlja ne postupa po zakonu kada su u pitanju prava naše djece. Međutim, čak i nakon presuda, situacija se ne mijenja. Postupci se ponavljaju, predmeti vraćaju, a roditelji su primorani da ponovo pokreću sudske procese", rekao je Tomaš.
Kao primjer naveo je lični slučaj, ističući da, uprkos nalazu o stopostotnoj invalidnosti njegovog djeteta, komisije i dalje donose suprotne odluke.
On je upozorio i na težak položaj porodica, navodeći da jedan roditelj često ne može raditi jer mora biti uz dijete i do 12 sati dnevno, te dodao da u Federaciji BiH roditelji imaju veća prava, uključujući novčanu naknadu i uplaćene doprinose.
Sandra Jović, predsjednica Udruženja djece sa posebnim potrebama Doboj, ukazala je da se izmjene Zakona o dječjoj zaštiti, koje bi poboljšale status roditelja-njegovatelja, ponovo nisu našle na dnevnom redu sjednice.
"Kada sistem umjesto pomoći stvara prepreke i nepovjerenje, kada se roditelji koji ukazuju na probleme ne saslušaju, država poručuje da ih ne vidi kao nosioce prava, već kao problem koji treba kontrolisati i ućutkati. Uslovljavanje ostvarivanja prava zatvaranjem vrata škole djetetu predstavlja ozbiljan problem", navela je Jovićeva.
Snežana Sember Gavrilović, majka djevojčice sa smetnjama u razvoju, podijelila je lično iskustvo, ističući da njena kćerka Ksenija, koja ima autizam i stopostotnu invalidnost, zahtijeva stalnu brigu i nadzor.
"Uprkos tome što ide u specijalnu školu nekoliko sati dnevno, meni je odbijen status roditelja-njegovatelja i pripadajuća naknada. Ne mogu zasnovati radni odnos, a ne pristajem na to da moja kćerka ne ide u školu. Smatram da roditelje ne bi trebalo uslovljavati da biraju između obrazovanja djeteta i osnovne egzistencije", poručila je Gavrilovićeva.
Roditelji poručuju da je krajnje vrijeme da se zakoni i pravilnici usklade sa stvarnim potrebama djece i njihovih porodica, te naglašavaju da će nastaviti borbu dok njihovi zahtjevi ne budu ispunjeni.
