Tragedija u Drnišu otkrila je rupe u sistemu. Stručnjaci upozoravaju da većina počinilaca teških zločina nije duševno bolesna, dok sistem nema način da ih nadzire nakon izlaska na slobodu.
Tragedija u Drnišu ponovo je u fokus javnosti stavila pitanje kako se sistem nosi sa nasilnim počiniocima i koliko je njihova rehabilitacija uopšte moguća. Dok se traže odgovori i odgovorni za propuste, stručnjaci upozoravaju da velika većina osoba koje počine najteža krivična dela nisu duševno bolesne, prenosi Nova TV.
Nekada su zatvorske bolnice za osobe pod mjerama bezbjednosti bile bolje
Počinioci najtežih zločina često završe na psihijatrijskom vještačenju u bolnici Vrapče, gdje će vjerovatno pod policijskom pratnjom biti doveden i Kristijan Aleksić. Doktorka Nadica Buzina iz Klinike za psihijatriju Vrapče ističe da su pacijenti u takvim ustanovama zbrinuti.
"Studentima uvijek govorim da je možda mnogo opasnije šetati napolju oko kafića nego biti u krugu naše bolnice, jer ovdje su pacijenti ipak zbrinuti", kaže Buzina.
Prema njenim riječima, tek je oko deset odsto počinilaca teških krivičnih djela duševno bolesno. Ostali takva djela čine svjesno. Aleksiću je utvrđen teški trajni poremećaj ličnosti, ali je procijenjen kao uračunljiv, zbog čega je kaznu služio u zatvoru. Za takve osobe, objašnjava doktorka, predviđena je mjera bezbjednosti lečenja unutar zatvorskog sistema.
Aleksić je i tokom boravka u zatvoru pokazivao nasilno ponašanje, teško povredivši jednog zatvorenika, a zabilježeno je i 30 disciplinskih prestupa. Direktor Uprave za zatvorski sistem Zvonimir Penić priznao je ograničenja u radu sa takvim osobama:
"Mi sa njima radimo intenzivno. Nažalost, moram reći da je kod određenog broja osoba, zbog njihove psihopatološke strukture, ukorenjenih nasilnih obrazaca ponašanja i antisocijalnih ličnosti, promjena veoma otežana. Neki od njih jako se teško mijenjaju", objasnio je Penić.
Dodatni problem predstavlja i nedostatak psihijatara u zatvorskim bolnicama.
"Nekada mi se čini da je to bilo mnogo bolje riješeno i da je zatvorska bolnica, u kojoj bi trebalo da se liječe počinioci krivičnih djela sa određenom merom bezbjednosti, bila bolje opremljena kadrom", smatra Buzina.
Liječenje počinilaca traje koliko i predviđena kazna – to nije dovoljno
Hrvatsko udruženje sudija upozorava na niz manjkavosti u sistemu i traži hitne promjene. Jedan od ključnih problema jeste to što nakon odslužene kazne postoji samo trogodišnja mera zaštitnog nadzora, čak i za najteže osuđenike.
"Pravosuđe nema druge mogućnosti nadzora osuđenika nakon u potpunosti izdržane kazne zatvora, pa tako ni za najteža krivična djela", poručili su iz Udruženja sudija.
Psihijatri su ranije tražili izmjene zakona koje bi omogućile produženje prinudnog liječenja za duševno bolesne počinioce i nakon isteka maksimalne kazne predviđene za to djelo, ali predlog nije prihvaćen.
"Tražili smo da, kada za to postoje opravdani razlozi, možemo zatražiti produženje prinudnog smještaja. Međutim, to u zakonskoj proceduri nije naišlo na dobar odziv. I dalje je ostao okvir prema kojem se osoba može prinudno liječiti samo onoliko dugo kolika je zaprijećena kazna, jer bismo u suprotnom kršili ljudska prava pacijenta", pojasnila je Buzina.
Ministar najavljuje oštrije kazne i novi sistem nadzora
Ministar pravde Damir Habijan najavio je oštrije kazne i nove mjere.
"Da li je to doživotni zatvor, ne znam. Možemo da razmislimo. Da li su to, a sigurno jesu, mjere koje bi takve osobe detektovale unutar sistema, ne samo pravosudnog, već i unutar sistema socijalne zaštite i zdravstva. Takve osobe moraju biti praćene", izjavio je Habijan.
Naglasio je da opasne osobe ne smiju da se izgube iz evidencije nakon izlaska na slobodu:
"Ne može se takva osoba izgubiti nakon 10 godina od izlaska iz zatvora, gdje je odslužila kaznu za ubistvo mlade žene. Ta osoba mora sve vrijeme da bude na neki način pod nadzorom i to će biti jedna od mjera koje ćemo predložiti", poručio je ministar.
(Dnevnik/MONDO)
