Svijet se dijeli na blokove, a u toj podjeli pozicija Evropske unije u čijoj sferi se i mi nalazimo, nije povoljna. Republika Srpska je finansijski preživjela prošlu godinu uprkos sankcijama, ali ako se pritisak nastavi, posljedice će biti teže.
Ovo je kraći opis ekonomskog i finansijskog pejzaža u regiji i svijetu koji je analizirao profesor Marko Đogo, ekonomista i dekan Ekonomskog fakulteta u Istočnom Sarajevu.
Đogo je za Mondo odgovorio na pitanja o povećanju minimalne plate (u FBiH i RS), sankcijama OFAC-a, problemima u industriji u RS i izazovima koji čekaju Evropsku uniju i svijet u godini i godinama koje dolaze.
Oduka Vlada FBiH o povećanju minimalne plate na 1.000 KM izazvala je skoro jedinstvenu reakciju poslodavaca ali i ekonomista koji smatraju da je to, blago rečeno, loš potez. Kako će ova odluka Vlade FBiH uticati na ekonomiju u BiH, i kakve rezultate smo dobili zbog ranije odluke Vlade RS da poveća minimalac na 900 KM?
Budući da je Vlada Republike Srpske prošle godine povukla dosta sličan potez, mi sada već imamo iskustva koja nam mogu pomoći kod predviđanja efekata do kojih će doći u FBiH nakon što je Vlada FBiH odlučila da poveća minimalnu platu sa 619 na 1.000 KM. U najkraćem, doći će do otpušanja dijela radnika, ali se neće raditi o tako velikim brojevima koliko to poslodavci trenuno predviđaju (20.000-30.000). Konkretno, u RS je na kraju 2024. godine bilo oko 800 radnika manje među zaposlenima, nego godinu dana ranije. Doduše, u prerađivačkoj industriji je broj zaposlenih pao za oko 3.200, ali su drugi sektori, prije svega uslužni, zaposlili dodatnih oko 2.400 radnika. Dakle, ovim mjerama gase se radna mjesta u niskoakumulativnim i niskoprodukivnim djelatnostima, a nastavlja se rast uslužnog sektora.
Zanimljivo je da u Republici Srpskoj, iako je došlo do blagog pada zaposlenosti, nije došlo i do istovremenog rasta nezaposlenosti. Zapravo broj lica koji traže posao se u 2024. smanjio sa oko 58.000 na oko 55.000.
Ipak, iako ovi brojevi ne pokazuju tako snažne negaivne kratkoročne efeke naglog porasta minimalne plate dugoročniji efekti se tek očekuju. Prema neformalnim izvorma, nagli rast minimalne plate je doveo do rasta fonda zarada nauštrb dobiti preduzeća u Republici Srpskoj. To znači da su poslodavci bili prinuđeni da se odreknu dijela dobiti kako bi zadržali radnike, koji su postali oskudan resurs. Međutim, ovo će dovesti do slabijih finansijskih rezulata preduzeća u ovoj godini, tako da će se u budžet sliti manje porez na dobit.
Takođe, ugrožene su nove investicije domaćih preduzeća budući da je dobit osnovni izvor investicija. Ako bismo sve ovo što se dešavalo u RS primijenili na FBiH i pod slovom da okolnosti na inostranim tržištima gdje BiH izvodi ostanu manje-više iste, može se očekivati da će u prerađivačkoj industriji FBIH u toku 2025. doći do otpuštanja 8.000-9.000 radnika, ali da će ukupan broj zaposlenih u FBiH pasti za ne više od 2.000-3.000. Većina radnika će biti zadovoljna ovim. Manje broj njih će pasti ispod linije siromašva (oni koji ne nađu posao).
Srpska je izložena finansijskim izazovima koji su posebno izraženi u problemima sa pristupnom finansijskom tržištu zbog pritiska OFAK-a. Kakve su posljedice ove situacije? Da li se čini da je pronađen model za "preživljavanje" i kako ove sankcije utiču na ekonomski sistem u RS?
Republika Srpska je u 2024. od strane nekih razvijenih država, prije svega SAD, Velike Britanije i Njemačke, zaista tretirana kao „odmenuti politički entitet“ koga treba kazniti. Te sankcije su išle u dva pravca. Neke kompanije i njihovi vlasnici su stavljeni na OFAK-ovu listu. Takođe, Republici Srpskoj je efektivno onemogućeno da se zadužuje na zapadnim finansijskim tržišima. Posljedice su da je ugašene neke od najvećih domaćih IT kompanija u Republici Srpskoj i BiH, te da je došlo do porasta obaveza Vlade Republike Srpske ka dobavljačima.
Za 2024. se može konsatovati da je Republika Srpska finansijski „preživjela“ što nije malo dostignuće uzimajući u obzir razliku u ekonomskoj snazi onih koji sankcionišu i onih koji su sankcionisani. Ipak, ako bi se ovakav pritisak nastavio i u budućnosti to bi svakako imalo ozbiljnije socio-ekonomske posljedice budući da je Republika Srpska mala otvorena ekonomija sa nerazviejnim finansijskim tržištem.
Takođe, ne manjka ni drugih problema (energetski sektor, pad industrijske proizvodnje). Na čemu u stvari počiva naša ekonomija i kakav joj je "puls"?
Naša ekonomija je trenutnu struktuirana za nizak životni standard. Najviše zaposlenih i najveće učešće u stvaranju nove vrijednosti imamo u uslužnom sektoru usmjerenom na domaće tržiše. Radi se prije svega o trgovini, koja je i najveća privredna grana. Prerađivačka industrija je izvozno orijentisana ali de fakto više izvozimo niskokvalifikovan rad nego složene proizvode tako da za posljedicu imamo da izvozimo više robe nego što uvozimo (količinski), ali ipak imamo veliki trgovinski deficit.
"Srpskoj je efektivno onemogućeno da se zadužuje na zapadnim finansijskim tržišima"
Energetski sektor je naša najveća izvoza šansa, ali se i u njemu počinju osjećati ozbiljni poremećaji, prije svega kao posljedica nedovoljnih investicija u energetsku tranziciji i održavanje postojećih proizvodnih objekata, što je posljedica korištanja cijene električne energije u socijalne svrhe, ali i pretjeranog zapošljavanja u ovom sektoru. Turizam nam raste, ali se često zaboravlja da se nijedna zemlja nije obogatila na turizmu, dok turizam ima niz negativnih eksternalija. Tu prije svega mislim na porasta cijena nekretnina i porast opšteg nivoa cijena, te generisanja dodatnog uvoza roba. Daleko od oga da nam ne treba razvoj turizma, ali trebamo biti svjesni da je turizam dobar samo kao „pomoćna“ privredna grana.
Sve u svemu, situacija je takva da, ako želimo viši izvozni standard, moramo da se fokusiramo na one privredne grane u kojima je moguće ostvariti veću dodatu vrijednost i bolje plaćena radna mjesta. Pri tome čak i u „pravoj“ privrednoj grani međunarodna podjela rada je dovela do toga da nisu sva radna mjesta dobro plaćena, već samo ako učestvujete u lancu proizvodnje u onom dijelu koji generiše značajnu dodatu vrijednost. Na žalost, naša mašinska industrija je pokazatelj šta se dešava kada postanete dio lanca proizvodnje, ali u „pogrešnom“ nivou tog lanca.
Šta možemo da očekujemo u ovoj godini u RS, BiH i regiji?
Od 2025. nemam neka velika očekivanja. Za privredu Republike Srpske i BiH bi bilo dobro da Njemačka i Austrija izađu iz recesije, te da se ubrza ekonomski rast Italije. Očekujem da domaće vlasti ponude alternativu za uvođenja CBAM-a (Carbon Border Adjustment Mechanism - mehanizam koji omogućuje zemljama da naplaćuju porez ili nadoknadu za uvozne proizvode koji su proizvedeni sa visokim emisijama ugljen-dioksida), te da EU to prihvati.
Ako bude konstruktivnog dijaloga unutar BiH očekujem da otvorimo pregovore o članstvu sa EU, te da SAD i druge zemlje obustave bar ove „neformalne“ sankcije protiv Republike Srpske. To bi vlasti Republike Srpske trebale iskosristiti da reprogramiraju javni dug, koji nije veliki, ali mu je ročna struktura nepovoljna. Ipak, dosta toga će zavisiti od dešavanja u svijetu.
Kako izgleda šira slika u kontekstu nove predsjedničke administracije u SAD, takmičenja sa Kinom, najavljenih tarifa za EU i mogućeg primirja u Ukrajini?
Čini se da se svijet dijeli na trgovinske i u manjoj mjeri valutne blokove, kao što je to bio slučaj između dva svjetska rata. BiH i Republika Srpska su, htjeli ne htjeli, dio EU trgovinskog i valutnog bloka. Pozicija EU u ovim kretanjima trenutno nije povoljna. EU je osala bez jeftinih energenata iz Rusije, te je ušla u trgovinski rat sa svojim najvažnijim izvoznim tržišem – Kinom. EU je na određen način ovo i morala da uradi budući da se čini da je Kina po nivou konkurentnosti, mjerene izvoznim perfomansama, već pretekla zemlje EU. Trenutno sve ide u pravcu da će EU postati „satelit“ SAD, baš kao što i Rusija sve više postaje „satelit“ Kine.
"Ako bude konstruktivnog dijaloga u očekujem da otvorimo pregovore o članstvu sa EU, te da SAD i druge zemlje obustave bar ove „neformalne“ sankcije proiv RS"
Još uvijek nas od izgradnje nekon novog Berlinskog zida između SAD-EU i Kine-Rusije dijeli samo postojanje dolara kao dominantne svjetske valute.
Ako zemlje BRIKS-a budu ozbiljne u svojoj namjeri da istisnu dolar iz pozicije dominantne obračunske valute u svjetskoj ekonomiji SAD će izgubiti interes da učestvuju u postojećoj podjeli rada i možemo očekivati zaista podijeljen i polarizovan svijet. Da do ovoga ne bi došlo SAD i druge razvijene zemlje bi morale prestati da koriste dominantu poziciju u na tržišima kapitala i sistemima platnog prometa. Sankcije Rusiji, u manjoj mjeri Kini su ono što tjera ove zemlje da dovode u pitanje o(p)stanak dolara kao dominantne svjetske valute. Dakle, da bismo se vratili u neku „normalu“ od prije par godina neohodno je da se svi uzdrže od „potezanja“ ekonomskog oružja kojim raspolažu i da se okrenu saradnji, što bi za nas male bilo najbolja opcija.
Nažalost, nisam optimista. Veliki ekonomisti, poput Čarlsa Kindelbergera su predvidjeli ova dešavanja i čini se da ćemo još decenijama živjeti u svijetu u kome povremeno može doći do relaksacije odnosa, ali dugoročni trendovi su takvi da je teško očekivati dalji harmoničan razvoj Kine i SAD bez čega ne može biti mira i prosperiteta u svijetu.
(MONDO)
