Podaci pokazuju da je stambena kriza rasprostranjena širom kontinenta.
Ovo je najteži period u posljednjih nekoliko decenija za kupovinu ili iznajmljivanje nekretnine u Evropi, pokazuju istraživanja.
Razlog za to je, prema Sorči Edvards, generalnoj sekretarki organizacije Housing Europe, neuspjeh mnogih država članica Evropske unije da podrže programe javnog i socijalnog stanovanja.
Edvardsova, koja vodi panevropski konzorcijum organizacija za javno, zadružno i socijalno stanovanje širom EU, izjavila je za The Parliament da rast cijena ima i štetne društvene posljedice po ljude sa nižim primanjima i mlade.
Glavni pokazatelji su zapanjujući: između 2015. i 2025. godine, cijene nekretnina u EU porasle su za 60,5 odsto. Evropskoj uniji nedostaje oko milion stambenih jedinica. Tokom protekle decenije, broj beskućnika u Evropi porastao je za 70 odsto, na gotovo 1,3 miliona ljudi, od kojih je 400.000 maloljetno.
"Nikada nismo vidjeli ovoliku pažnju usmjerenu na ovaj problem… Ovo je ključni trenutak i ono što EU sada odluči je presudno", rekla je Edvardsova. "Evropa konačno počinje da sagledava uzroke problema i jasnije vidi gde EU ima poluge i može zaista da pomogne".
Uticaj finansijske krize
Iako se ozbiljnost i uzroci stambene krize razlikuju od zemlje do zemlje, stručnjaci se slažu oko nekoliko ključnih faktora: zastoj u izgradnji nakon globalne finansijske krize 2007–2009, nedostatak ulaganja u javno i socijalno stanovanje, nagli rast kratkoročnog izdavanja i sve veći broj nekretnina koje se kupuju kao investicija.
Analiza Evropske investicione banke pokazuje da je broj građevinskih dozvola za nove stanove u EU opao za 68 odsto između 2006. i 2010. godine.
U nekim evropskim zemljama potrebno je i do deset godina da se izgradi nova nekretnina, što znači da se pad izgradnje sa zakašnjenjem odrazio na cijene. Zapravo, cijene nekretnina u Evropi su početkom 2010-ih prvo opale, jer je slaba tražnja držala cijene niskim. Tek od 2013. godine cijene počinju naglo da rastu, kako se tražnja oporavljala, a kupci morali da se nadmeću za manji broj dostupnih stanova.
U međuvremenu, kako navodi Edvardsova, evropske vlade su oslabile javne stambene institucije koje su mogle da ublaže neuspjehe tržišnog pristupa u brzom povećanju ponude.
Nove komplikacije na tržištu stanovanja
Izgradnja se nikada nije u potpunosti oporavila. Pandemija kovida-19 i ruska invazija na Ukrajinu doveli su do novog pada broja građevinskih dozvola za više od 20 odsto od 2021. godine, jer su rastući troškovi električne energije učinili gradnju skupljom.
Problemi na privatnom tržištu dodatno su pogoršani dugoročnim trendom privatizacije u sektoru stanovanja, smatra Edvardsova.
"Došlo je do povlačenja države iz aktivne politike koja obezbjeđuje da stanovanje odgovara potrebama ljudi, umjesto da se oslanja isključivo na ono što tržište nudi", objasnila je. "Predugo smo davali previše moći tržištu u previše država članica."
U međuvremenu, potražnja za stanovima u Evropi nastavlja da raste. Izvještaj Housing Europe o stanju stanovanja u Evropi za 2025. godinu kaže da je Francuskoj potrebno 518.000 novih stambenih jedinica godišnje, dok je Njemačkoj potrebno dodatnih 400.000 godišnje.
Javno stanovanje pod pritiskom
Nedostatak ponude, rast tražnje i nizak nivo izgradnje doveli su do rekordno dugih lista čekanja za javno stanovanje u mnogim državama EU. U Francuskoj se gotovo 2,8 miliona ljudi nalazi na listama čekanja za javne i socijalne stanove, prema podacima Housing Europe.
Očekivano, rast cijena najviše pogađa mlade i kupce sa nižim primanjima. Podaci Evropske investicione banke pokazuju da je stopa vlasništva nad nekretninama među osobama od 24 do 35 godina smanjena je za 5,9 odsto između 2005. i 2023. godine, dok je kod ukupne populacije pad iznosio samo 0,8 odsto.
"Postoji mnogo skrivenih posljedica o kojima se često i ne govori", rekla je Edvardsova. "To dovodi do toga da mladi ne mogu da studiraju, osnuju porodicu i kasnije napuštaju roditeljski dom".
(EUpravo zato/The Parliament)
