Kako je Demokratski narodni savez (DNS) za veoma kratko vrijeme prešao put od stranke koja je držala u svojim rukama sudbinu, ne samo svoju, do rascjepkanih ostataka koje će spasavati "mangupi".
Dugogodišnji predsjednik Demokratskog narodnog saveza, Marko Pavić, juče je podnio ostavku u toj stranci. Pavić je naveo da ostavku podnosi iz zdravstvenih razloga, a da bi dalja aktivnost ugrozila njegovo zdravlje, pa i sam život. Zajedno s Pavićem ''otišao'' je potpredsjednik i generalni sekretar stranke, Dragutin Rodić.
Skoro istovremeno saznali smo da Neđo Trninić više neće biti ministar saobraćaja i veza u Vladi RS. Par dana ranije, Pavić je pretprio još jedan udarac jer Draško Aćimović, kojeg je on predložio, nije bio imenovan u novi Savjet ministara. Umjesto toga kandidovan je Mlađen Božović, na inicijativu Nenada Nešića, poslanika DNS u Predstavničkom domu BiH.
Tako je završena jedna strmoglava faza u životu DNS-a. Prvo poluvrijeme dogodilo se prošle godine kada je Nedeljko Čubrilović, dugo godina najbliži Pavićev saradnik, nekadašnji ministar, a danas predsjednik NSRS, otcijepio dio stranke, i sebe i još troje poslanika od ukupno 12 koliko je imao DNS, odveo u novu stranku, kasnije nazvanu Demos. Prije toga dogodila se medijska afera ''mangupi'' u kojoj su Milorad Dodik i SNSD optužili neke kandidate DNS da su na Opštim izborima u oktobru prošle godine radili protiv zajedničkih kandidata koalicije.
DNS je u nekoliko ranijih izbornih ciklusa imao samo rast birača i bio drugi po jačini tas u koaliciji koju je okupljao Savez nezavisnih socijal-demokrata. To je ona lagodna politička pozicija čije je ucjenjivačke mogućnosti najbolje definisao predsjednik Socijalističke partije Srbije, Ivica Dačić, kada je nakon izbora 2012. godine u Srbiji, znajući da nijedan od dva podijeljena politička bloka (DS Borisa Tadića i SNS, tadašnjeg predsjedničkog kandidata Tomislava Nikolića) ne može formirati vlast bez SP-a, rekao, ne bez sebi svojstvenog političkog vica: "Možda se ne zna ko će biti predsjednik, ali se zna ko će biti premijer." Misleći na sebe, naravno.
Marko Pavić je i nakon Dodikovih optužbi da su ''mangupi'' izdali koaliciju izjavljivao da DNS i dalje želi premijersko mjesto, ali taman kada je u stranci ali i javnosti zavladalo mišljenje da ova stranka ima kapacitet na taj način vodi političku borbu, dogodio se lom, čiji prasak se još čuje.
Komentarišući blisku prošlost, sadašnjost i neizvjesnu budućnost ove stranke, novinar iz Banjaluke, Saša Bižić, objašnjava da u DNS-u krajem prošle godine nije završena "diferencijacija" koja je za posljedicu imala formiranje Čubrilovićevog Demosa.
"Tada smo imali podjelu na krilo koje je za bespogovornu lojalnost SNSD-u i na dio koji se teško mogao nazvati opozicionim, ali je, recimo, bio otvoren za razne kombinacije i sklon iluziji da će još godinama uspijevati da nesmetano balansiraju između dva bloka u RS. U suštini, tada nisu svi 'demosovci' prešli u Demos, a sada su oni koji su ostali, personifikovani kroz Nešića, bar do marta, preuzeli i DNS.''
Pošto su na sjednici Predsjedništva DNS u utorak uveče izabrali vršioce dužnosti - Nenada Nešić za predsjednika, a poslanike u NSRS Milana Radovića i Darka Banjca za potpredsjednika i generalnog sekretara (svi iz famozne grupe ''mangupa'' ili njene okoline) - uz najavu da će novi vrh stranke biti definitivno formiran u martu, najrealnije je očekivati, smatra Bižić, da će taj period od narednih nekoliko mjeseci proteći u zakulisnim borbama za uticaj u pomenutom trouglu ''kraljevića'' DNS-a.
"I ranije, a i u predstojećem periodu, to u DNS-u funkcioniše prema principu 2:1. Prethodno su na jednoj strani bili Nešić i Banjac, a na drugoj Radović, koji je imao Pavićevu mlaku podršku. Sada bi novost mogla da bude u tome da se stvori savez Radović - Banjac, kako bi neutralisali Nešića koji je u naletu, jer je jedini javno polemisao sa Pavićem povodom izbora ministra za ljudska prava BiH. U tom trouglu, ne bih potcijenjivao Banjca, koji je najvještiji makijavelista među njima, i ne bi me iznenadilo da on ispliva kao 'broj ', iako većina posmatrača, pretpostavljam, tipuje na Nešića ili Radovića. Međutim, ko god unutar te trojke nadvlada, neće biti naročito bitno, jer ova stranka u svakom scenariju nezaustavljivo klizi prema margini, što će biti jasno već na lokalnim izborima 2020',' predviđa Bižić.
V.d. predsjednika Nenad Nešić, koji je i direktor Javnog preduzeća "Putevi RS", DNS će voditi do unutarstranačkih izbora, a vjeruje da će sačuvati stranku i pripremiti je za lokalne izbore na kojima će, kako on misli "DNS pokazati svoju snagu i da je članstvo ostalo uz stranku". Još je izjavio da je ovim izborom stavljena tačka na bilo kakve podjele u stranci.
Marko Šikuljak, novinar koji pažljivo prati političke slagalice i igre u stranakama u Srpskoj, skloniji je da se složi sa kolegom Bižićem nego sa ''ve-deom'' Nešićem.
"Trenutni epilog u kome je Nešić postao vršilac dužnosti predsjednika DNS treba gledati samo kao prelazni period, jer ne obećava smirivanje situacije. Nešić i Banjac će vjerovatno pokušati da vrate točak istorije na stanje prije onog kad je Pavić pomislio da može napraviti veliku stranku koja će imati premijera. Ali za formatiranje stranke na to da budu neophodni priljepak vlasti, koji u zavjetrini koalicionog partnera gricka po javnom sektoru je kasno. Previše su rasklimani, previše je onih koji pretenduju na to isto, a ni Nešićev temperament nije skrojen za tako nešto."
DNS je u političkom smislu po mnogo čemu bio fenomen, ali ova opaska – priljepak vlasti koji u zavjetrini SNSD gricka po javnom sektoru – najslikovitiji je opis funkcionisanja Demokratskog narodnog saveza, koji je nerijetko prije izbora retorički prelazio maltene na opozicionu stranu, ne bi li ulovio koji glas nezadovoljnih građana, a onda se nakon izbora uvijek nalazio za stolom gdje se dijele funkcije i direktorska mjesta.
Nastavljajući crtanje DNS-a, Šikuljak kaže da su oni bili neka vrsta inkubatora, kroz koji su prolazili ljudi iz SDS koje bi vrbovao SNSD. Kao prigušivač za radikalne poteze. Ne možemo odmah skroz promijeniti stranu i ući u vlast, pa ćemo prvo preći u DNS. Tim putem je išao Darko Banjac 2015. godine.
"Nisu imali ništa što bi se moglo nazvati barem političkim lajtmotivom, da ne govorimo o ideologiji. Nisu imali nikakav marketing, plakati su im bili bezlični, jedan te isti slogan koji nije značio ništa su provlačili kroz više izbornih ciklusa. Imali su moć da budu u vlasti, a da se na izborima predstavljaju kao da su opozicija. Isisavanje para iz javnog sektora i rast stranke na osnovu zapošljavanja su doveli do maksimuma. Redovno su dobijali mnogo funkcija po dubini, koje su dobijali na ime odricanja od kandidovanja svog kandidata za najviše funkcije. Jer ga zapravo nikad nisu ni imali. Na osnovu toga su rasli, premda je teško reći da su imali ikakvu prepoznatljivost. Jedna od uspjelijih šala je glasila da je DNS stranka čijih pola članova ne zna kako im se zove predsjednik, a ako to zna, onda ne zna kako izgleda," dodaje Šikuljak
Ovakvom taktikom DNS je praktično udvostručio broj glasova na izborima 2018. u odnosu na 2014. godinu. Njihov istorijski rezultat (100 hiljada glasova) prošao je bez pompe, a bez mnogo buke teče i njihov sunovrat.
Ranije, primjećuje Saša Bižić, politička scena RS nije bila toliko polarizovana, pa je DNS napredovao, od izbora do izbora. Ali već godinama nije tako, ostrašćenost i tenzije rastu i bilo je samo pitanje vremena kada će "nastradati" od logike "ko nije s nama, taj je protiv nas", bilo da dolazi sa Dodikove ili opozicione strane.
"Taj 'svileni gajtan' vidjeli smo, došao je sa prve od te dvije adrese. Tu je, naravno, i interesni faktor, jer su resursi za 'podmirivanje' unutar vladajuće koalicije sve oskudniji, a u šemi zvanoj 'mala bara, puno krokodila' lošije prođu oni koji su udaljeniji od cilja. Sada je to bio DNS,'' slikovito će i Bižić.
"Zapravo, najviše upada u oči da ih je SNSD 'udavio na spavanju', bez ikakve njihove reakcije,'' zaključuje Marko Šikuljak.
Ipak, bilo je nekih pokušaja reakcije. Mediji bliski stranci objavljivali su istraživanja koja su SNSD-u trebala da pokažu šta gubi ako ostane bez DNS-a. Tu i tamo provukla bi se poneka izjava kako su nezadovoljni novom podjelom karata (funkcija i moći) na vlasti. Ali svi su znali da DNS, bar onaj kojim je upravljao Marko Pavić nikada neće povući tako radikalan potez i napustiti vlast.
Ko se sada sjeća vijesti za jedan dana kada je DNS pompezno obustavio odnose u koaliciji? Oni koji su se pitali šta ta formulacija znači, praktično već narednih dana su dobili odgovor, a sada i definitivno: ništa.
Uprkos sumornoj dijagnozi stranka još postoji. Sada njom upravljaju Nenad Nešić, veoma snalažljiv u mutnim političkim virovima Republike Srpske, blago rečeno; zatim Darko Banjac, kojem političkog iskustva ne nedostaje i Milan Radović, predsjednik Gradskog odbora u Banjaluci, u javnosti prepoznat kao bankar i milioner. Sljedeće godine su izbori i situacija u DNS-u obećava bar jednu stvar: ovo neće biti posljednji tekst o toj stranci, а sigurno će doživjeti da proslave 20. rođendan 17. juna 2020. godine.
