Branko Blanuša je vjerovatno najviše puta potvrđeni kandidat u Srpskoj. Ne zato što je više puta mijenjao funkcije ili pobjeđivao na izborima, već zato što je SDS iznova imao potrebu da javnosti saopštava istu stvar da je upravo on kandidat stranke za predsjednika RS.
Prvi put ta poruka poslata je nakon prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske. Iako nije uspio da pobijedi Sinišu Karana, u SDS-u nije bilo mnogo čekanja. Gotovo odmah uslijedila je poruka da poraz ne mijenja planove i da Blanuša ostaje kandidat za opšte izbore 2026. godine.
Potom su došli ponovljeni izbori, pa nova potvrda.
Zatim unutarstranački izbori i izbor novog rukovodstva SDS-a, nakon čega je kandidatura ponovo potvrđena.
Kada je Glavni odbor donosio formalne odluke o nastupu na opštim izborima, javnost je još jednom obaviještena da SDS ima svog kandidata i da se on zove Branko Blanuša.
Da je na tome ostalo, vjerovatno danas ne bi bilo razloga za komentar. Međutim, politika rijetko kada ostavlja stvari onakvim kakvim izgledaju na papiru.
Pojavom Draška Stanivukovića i njegovog Pokreta Sigurna Srpska otvoreno je pitanje okupljanja opozicije oko zajedničkih kandidata. Stanivuković nije skrivao političke ambicije, a među njima ni želju da bude kandidat za predsjednika Republike Srpske. Od tog trenutka svaka ranija potvrda Blanušine kandidature počela je da djeluje manje konačno nego što je predstavljana.
Što su razgovori između SDS-a i Pokreta Sigurna Srpska postajali intenzivniji, to se češće vraćalo pitanje koje je navodno već bilo riješeno. Da li SDS zaista ostaje pri svom kandidatu ili će zarad šire opozicione priče pristati na novo ime?
Kulminacija je stigla ovog vikenda.
Prema informacijama koje su dospjele u javnost, Predsjedništvo SDS-a razmatralo je prijedlog koji je podrazumijevao približavanje Pokretu Sigurna Srpska, pa čak i podršku Stanivukoviću kao kandidatu za predsjednika Republike Srpske. Uslijedile su burne reakcije unutar stranke, brojna negodovanja i otvorena pitanja o pravcu kojim SDS ide.
Na kraju je Glavni odbor odbacio takvu mogućnost, potvrdio da SDS ide sa svojom listom i još jednom poručio da je kandidat za predsjednika Republike Srpske - Branko Blanuša.
I upravo tu leži suština cijele priče.
Nije problem što je SDS više puta potvrdio jednog kandidata. Problem je što je imao potrebu da ga više puta potvrđuje.
Kada ista odluka iznova mora da se potvrđuje, priča više nije o kandidatu, već o dilemama unutar stranke koja ga kandiduje.
Svaka nova potvrda zapravo je bila odgovor na novu sumnju. Nekada nakon izbora, nekada nakon promjena u vrhu stranke, nekada nakon pregovora sa političkim partnerima. Što je više bilo potvrda, postajalo je jasnije da pitanje kandidata nikada nije bilo potpuno zatvoreno.
Zbog toga je priča o Branku Blanuši odavno prestala da bude samo priča o Branku Blanuši.
To je priča o SDS-u koji pokušava da pronađe ravnotežu između vlastitog identiteta i opozicionog okupljanja. Priča o stranci koja istovremeno želi da sačuva svog kandidata, ali i da ne zatvori vrata političkim partnerima. Priča o unutrašnjim razlikama koje su po ko zna koji put izašle na vidjelo u punom kapacitetu.
Glavni odbor je sada rekao svoje. Kandidat je ostao isti, a prijedlozi o drugačijem aranžmanu sa Pokretom Sigurna Srpska nisu prošli.
Međutim, politička istorija posljednjih mjeseci pokazuje da nijedna potvrda Blanušine kandidature nije bila posljednja. Zato možda i nije najvažnije pitanje da li je SDS ovog vikenda još jednom potvrdio svog kandidata.
Mnogo je zanimljivije pitanje zašto je imao potrebu da to učini.
A do izbora ima sasvim dovoljno vremena da saznamo da li je ova potvrda zaista konačna ili je samo posljednja, za sada.
Uostalom, u političkoj 2026. godini ostala je još samo jedna nepoznanica šta će do izbora biti više puta ponovljeno - potvrda kandidature Branka Blanuše ili ostavka Save Minića.
